Nekoliko stotina metara zračne linije udaljen od velikih bijelih Janafovih spremnika za naftne derivate na Krku iz mora niče hrvatski LNG terminal. Smješten je u zoni bivše industrije plastike Dina, na lokaciji starog pomorskog pristana koji je još ne tako davno korišten za dopremu etilena za proizvodnju polietilena. Dina je nažalost neslavno propala a taj stari pristan je uglavnom srušen. U ovom trenutku radovi na gradilištu novog impozantnog pristana za LNG terminal na Krku uspješno napreduju. Veći broj poslova, koji su preduvjet za uspješno funkcioniranje terminala, već duže vrijeme radi se pod velikim vremenskim pritiskom, ali očigledno s dosta uspjeha: konačna investicijska odluka donesena je krajem siječnja, a gradilište je otvoreno u travnju, dva dana nakon ishođenja građevinske dozvole. Izvođači radova, zajednica ponuditelja Pomgrad, GP Krk i STSI punom su parom angažirani na betoniranju pilota - stupova na kojima će počivati pristan za terminal, koji je zapravo LNG-brod ili plutajuću regasifikacijsku jedinicu (FSRU). Kako smo se mogli uvjeriti na licu mjesta, započelo se krajem svibnja a početkom rujna je u vapnenačke stijene na morskom dnu bilo izliveno 37 od 164 stupova visine do 24 metra i promjera maksimalno 1,8 metara. Na pilote će se položiti tzv. cementne utvrdice za koje se veže brod-terminal.

Priprema za FSRU

Sve je to priprema za FSRU koji bi trebao biti isporučen u periodu od kraja rujna do kraja listopada 2020. Krčki LNG terminal s radom će započeti 1. siječnja 2021., kažu u LNG Hrvatskoj, tvrtki koja rukovodi projektom. FSRU koji će služiti kao terminal na Krku je zapravo konvertiran bivši LNG tanker dužine 280 metara, visine 38 metara i širine 43 metra. Kupljen je od tvrtke Golar, a plovio je pod imenom Golar Viking i trenutno se pregrađuje u korejskom brodogradilištu Hudong. Kada brod bude prenamijenjen proći će insekciju neovisne klasifikacijske kuće DNV. Uobičajeno je da terminali imaju imena, a koje će biti ime hrvatskog FSRU-a, još nije odabrano, kaže Barbara Dorić, direktorica LNG Hrvatske

Betonski piloti lijevaju se duboko u vapnenačku stijenu na dnu mora
Kako će funkcionirati plutajući LNG terminal na Krku? Golemi LNG tanker uplovljava vučen uz pomoć četiri remorkera i u osjetljivoj operaciji polako pristaje uz FSRU. To se smatra najrizičnijim i najopasnijim postupkom u toj industriji. Brod zatim spaja svoje pune tankove na pretakačke ruke na plutajućem treminalu i započinje istovar tekućeg plina koji je ohlađen na -162 Celzija. Na FSRU-u, koji ima kapacitet spremnika 140.000 t, vrši se ponovno uplinjavanje tekućeg plina koristeći toplinu mora, čime mu se višekratno povećava volumen. Uplinjeni plin se odmah transportira u hrvatski plinski sustav. Kako bi se zadovoljili strogi ekološki standardi i primirili zeleni aktivisti, jedan od zahtjeva je bio da odabrano tehničko rješenje za uplinjavanje LNG-a ne koristi klor za potrebe sprječavanja obraštaja sustava kroz koji prolazi morska voda, već se se raditi na principu mehaničkog čišćenja cjelokupnog sustava u sklopu godišnjeg remonta FSRU broda. 

Plasman plina 

Godišnje će biti moguće preko plinske interkonekcije u Mađarsku plasirati 1,5 milijardu m3 plina kada ove jeseni s radom započne kompresorska stanica koju gradi Plinacro. Plinacro također treba izgraditi i spojni plinovod do terminala te dionicu magistralnog plinovoda Zlobin-Rupa. Nominalni kapacitet uplinjavanja odabranog broda je 300.000 m3 satno, a prekrcaj plina s tankera kapaciteta 170.000 m3, koji su dominantni u svjetskoj floti tankera, traje maksimalno 22 sata, kažu u LNG Hrvatskoj. Dopušteno vrijeme stajanja za standardnu količinu tereta iznosi 30 sati, a u slučaju da je tereta više, radi se dogovor. Na terminal na Krku moći će pristati svi LNG tankeri, kapaciteta od 3.500 m3 do 265.000 m3, a standardni kapacitet tankera koji je uzet u obzir u izračun povezanih troškova LNG-a na Krku, a koji ne utječe na cijenu LNG-a je do 180.000 m3. U LNG Hrvatskoj naglašavaju da odabrani manji kapacitet spremnika FSRU-a neće utjecati na cijenu transporta i uplinjavanja LNG-a prema potencijalnim korisnicima terminala, što je i komunicirano u sklopu Open Season postupka s potencijalnim korisnicima terminala. 


Janafov terminal blizu je pristanu za budući LNG terminal
Iako terminal ima godišnji kapacitet regasifikacije 2,6 milijarde eura do sada je zakupljeno samo 520 mil m3 kapaciteta - HEP je zakupio 420.000 m3, a INA 100.000 m3. Očekivala se ponuda za zakup kapaciteta od strane mađarskih energetskih tvrtki, no umjesto toga Mađarska je izrazila želju da sa 25% uđe u vlasnišku strukturu tvrtke i u skladu s tim zakupi kapacitete. U međuvremenu je financijska konstrukcija za gradnju terminala odnosno dobavu broda zatvorena pa je mađarska ponuda ostala visjeti u zraku. Razvoj hrvatskog LNG-projekta trajao je godinama i dugo je vremena bio neuvjerljiv, što je vjerojatno utjecalo na percepciju potencijalnih zakupaca terminala. 

Do kada SOS naknada?

S obzirom da su prethodni pozivi za iskaz interesa za gradnju terminala pokazali da postoji interes za dobavu LNG-a iz ovog pravca, u LNG Hrvatskoj su uvjereni da će terminal privući zakupce kada započne s radom. Godišnji operativni trošak terminala, kojim će 10 godina rukovoditi Golar, je 12 do 13 mil. eura. U LNG Hrvatskoj pojašnjavaju da će se sedam mil. eura zaraditi dosadašnjim zakupom terminala, a ostatak će se pokriti iz SOS naknade za sigurnost opskrbe, koja će prosječni račun kućanstva za plin godišnje povećati za cca 35 kuna. Kako je u međuvremenu transportna tarifa znatno pala, što je utjecalo na krajnju cijenu plina, moguće je da se ovo povećanje neće osjetiti. Barbara Dorić je uvjerena da će terminal nakon koju godinu rada postati financijski samodostatan iz zakupa te da neće biti potrebe za SOS naknadom. Uzgred, da se SOS naknada ukine potreban je zakup od bar 1,1 mlrd m3.

Trošak cijelog LNG projekta znatno je manji nego što je inicijalno predviđeno. Umjesto maksimalnih 383 mil. eura kapitalni trošak iznosit će 233 mil. eura. Najveći utjecaj na trošak imala je nabava broda: inicijalno je bilo planirano 250 mil. eura za tu namjenu, a nabavljen je FSRU brod za 159,6 mil. eura, dok će EPC radovi na pristanu koštati 58,5 mil. eura. Ušteda je postignuta i na zemljištu, jer je za 223 čestice u pola slučajeva postignuta nagodba, a u ostatku je tvrtka ušla u posjed zahtjevom za izvlaštenje. Projekt se financira s EU grantom od 101 mil. eura, 100 mil. eura dala je država a 32,2 mil. eura su kroz dokapitalizaciju platili HEP i Plinacro. 

Kao značajnu priliku za povećanje korištenja terminala u LNG Hrvatskoj vide gradnju bunkering stanice u Rijeci koja će služiti za opskrbu LNG-em u prometu, napose pomorskom i cestovnom pa tinja nada da bi se 2025. kroz bunkering moglo plasirati pola milijarde m3 plina godišnje u Hrvatskoj i regiji koja je obavezna koristi alternativna goriva u prometu. To će ovisiti o stvaranju tržišta koje u Hrvatskoj sada ne postoji, kao i u regiji, ili je kao u Sloveniji tek u embrionalnoj fazi.