Vlada Republike Hrvatske pripremila je nacrt izmjena Zakona o privatizaciji Ine prema kojem se država, u sklopu pridruživanja Europskoj uniji, odriče posebnih prava u Ini sadržanih u članku 10. pod nazivom Zaštita interesa i sigurnosti RH, koji se ovim nacrtom ukida. Takva odredba trebala bi stupiti na snagu danom pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, a Energetika-net posjeduje nacrt tog zakonskog prijedloga. Da će se ta tematika uskoro naći na dnevnom redu telefonski nam je potvrdio predsjednik Nadzornog odbora Ine Siniša Petrović, inače jedan od dvojice pregovarača s MOL-om oko izmjena Dioničarskog ugovora. 
"To nije ništa politički. Hrvatska nakon pristupanja Europskoj uniji 1. srpnja u Ini ne može imati neto prava veća nego što proizlazi iz dionica koje ima u svom vlasništvu. Tako smo ispregovarali u sklopu poglavlja o Slobodi kretanja kapitala, a to će kao prijedlog ići sada", rekao nam je Siniša Petrović na pitanje zbog čega se upravo sada ide na zakonske izmjene. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić u kratkom razgovoru rekao nam je da taj nacrt danas nije bio na Vladinoj koordinaciji te da ga on osobno nije vidio, već da na cijeloj problematici dnevno radi Petrović. Grčić pretpostavlja da će se o tome raspravljati uskoro. Naime, europsko zakonodavstvo ne dozvoljava specijalna prava u kompanijama u kojima je jedan od suvlasnika država, a to je upravo slučaj s Inom. Pravo veta u direktnoj je suprotnosti s upravljačkim pravima ostalih dioničara i načelom slobodnog kretanja kapitala u Uniji. U ovom trenutku Hrvatska drži 44,8% dionica Ine, a MOL 49% dionica, dok preostalih 6% drže institucionalni i drugi investitori. 
 
U članku 10. Zakona o privatizaciji Ine, čije ukidanje se sada predviđa, stoji da Hrvatska ima određena posebna prava koja se ogledaju u posebnom pravu kontrole nad promjenama u vlasništvu, u obaveznom traženju suglasnosti od države za preuzimanje iznad određenog iznosa kapitala, kao i u pravu veta na određene odluke uprave društva. Također, ta prava osiguravaju pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imevine društva po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti u slučaju likvidacije Ine, a smatra se da sva ta prava nisu u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije. Riječ je o pravima takozvane "zlatne dionice", a osim u Ini Hrvatska taj problem mora riješiti i u HT-u. No, što to zapravo znači? Ukidanjem tog članka Hrvatska se odriče prava da dok je vlasnik 25% i više dionica može MOL-u dati suglasnost za donošenje odluka i za sklapanje pravnih poslova vezanih za prodaju, odnosno zajednička ulaganje čija vrijednost prelazi vrijednost 25% imovine Ine. Pritom treba znati da je Ina po tržišnoj vrijednosti najvrijednija hrvatska kompanija s tržišnom kapitalizacijom vrijednom 42,5 milijarde kuna. Nadalje, za vrijeme dok je RH vlasnik 10% i više dionica Ine niti jedan drugi dioničar niti s njim povezana osoba ne može bez odobrenja Vlade postupno ili odjednom steći dionice Ine čiji ukupan nominalni iznos čini više od 10% temeljnog kapitala, odnosno nekog drugog postotka dionica koje joj daju pravo glasa u glavnoj skupštini Ine. U tom članku stoji da dok je RH vlasnik jedne ili više dionica s pravom glasa u glavnoj skupštini Ine, njena tijela mogu samo uz suglasnost Vlade donositi odluke kao što su prestanak društva, odricanje od dozvole ili ovlaštenja za obavljanje djelatnosti ili koncesije od interesa za RH, promjenu tvrtke ili premještanje sjedništa Ine u inozemstvo. U slučaju pokretanja postupka likvidacije nad Inom država se ovim nacrtom odrekla pravo prvokupa cjelokupne, odnosno dijela imovine po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti. 

Drugim riječima, može se postaviti pitanje hoće li MOL moći samostalno odlučivati o izuzimanju Ine Naftaplina ili nekog drugog dijela Ine iz Ina matice i premještanju te djelatnosti u neku drugu tvrtku ili čak državu? Znači li da će MOL moći u Inu uvesti drugog partnera, ako to želi? Kako god bilo, donesu li se ove zakonske izmjene hrvatske interese u Ini ubuduće će štititi isključivo Dioničarski ugovor između Ine i MOL-a, odnosno izmjene iz 2009. godine, za koje je nepravomoćno osuđen bivši premijer Ivo Sanader jer se smatra da je donesen u koruptivnim okolnostima. Energetika-net doznaje da Hrvatska već nekoliko mjeseci vodi tajne pregovore s MOL-om a hrvatski pregovarači su član NO Ine Siniša Petrović i Mladen Pejnović, predstojnik Ureda za upravljanje državnom imovinom. O pregovaračkoj platformi i tijeku pregovora ne može se od Petrovića doznati ništa, a doznajemo da su neki članovi Vlade vrlo nezadovoljni ovakvim netransparentnim pristupom. Tajming za donošenje ovih izmjena nije dobar jer bi Hrvatska trebala iskoristiti svoja zakonska prava i nepravomoćnu sudsku presudu Sanaderu za pritisak u pregovorima s MOL-om. 
Visoki državni dužnosnici u više su navrata u zadnje vrijeme demantirali glasine da se Vlada spremna prodati 19% svojih dionica u Ini, što bi im moglo donijeti otprilike 7 milijardi kuna. Nakon spekulacija o Gazpromovom interesu za Inu ministar financija Slavko Linić krajem siječnja je izjavio da se u Inu neće uvoditi treći partner. "Koliko god da nam je novac potreban i koliko god bi prodaja tih dionica značajno omogućila smanjivanje naših kredita i dugova te manju kamatu, jednostavno ne vjerujem da će to biti moguće u ovim godinama", rekao je Linić. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, do kojeg nismo uspjeli doći, u intervjuu Lideru prošli tjedan izjavio je da Vlada želi da Ina bude hrvatska tvrtka. "Novi članovi Nadzornog odbora vrlo ozbiljno pregovaraju o ciljevima Ine i u sljedećih nekoliko mjeseci to moramo raščistiti", kazao je Vrdoljak. Taj list piše da se radi na ojačavanju trenutne pozicije Vlade, pregovara se o investicijskom planu, rafinerijema, plinskom poslovanju i slično. U obrazloženju nacrta izmjena Zakona koje posjedujemo stoji da ekskluzivna prava nisu u skladu s pravnom stečevinom EU, a Hrvatske je 5. lipnja 2008. u svom pregovaračkom stajalištu preuzela obvezu usklađivanja u ovom području do dana pristupanja EU. To je cementirano 2010. u sklopu zatvaranja poglavlja 4. Sloboda kretanja kapitala. EU smatra da su posebna prava u privatiziraim trgovačkim društvima "sredstvo putem kojeg države zadržavaju određeni stupanj kontrole nad nekim odlukama u privatiziranim poduzećima, a njihovo postojanje države najčešće opravdavaju nužnošću za postizanje javnih ciljeva". Ističe se da je takvo stajalište Europske komisije utemeljeno brojnim presudama Suda Europske unije, da posebna prava u privatiziranim trgovačkim društvima predstavljaju kršenje slobode kretanja kapitala, te se ono može tolerirati samo ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti. Posebna prava moraju se primjenjivati na nediskriminatoran način, moraju biti opravdana razlozima u javnom interesu, odnosno zaštitom javnog poretka, moraju biti prikladna za ostvarenje cilja te moraju biti razmjerna, odnosno ne mogu prelaziti ono što je prijeko potrebno za ostvarenje cilja. EU je pred Sudom pokrenula brojne tužbe protiv država članica zbog postojanja posebnih prava, a gotovo svi slučajevi presuđeni su u korist Europske komisije. Zanimljivo je da se u obrazloženju nacrta zakona spominje presedan Belgije koja je u svoju korist riješila slučaj u kojem su utvrđeni kriteriji, odnosno uvjeti pod kojima se između ostalog obavlja djelatnost od općeg interesa kao što je opskrba zemlje plinom, naftom i slično, što je prihvaćeno kao opravdani javni interes. Iz toga razloga može se postaviti pitanje zašto Hrvatska ne pričeka pravomoćnu presudu Sanaderu i ne riskira tužbu pred Sudom Europske uniji. Takvi procesi pred sudom traju dugo, a s obzirom da već postoji presedan u Belgiji ni hrvatske šanse nisu loše.