Norveška bi nakon 2030. godine mogla suočiti s osjetnim padom proizvodnje nafte i plina jer nova otkrića i razvoj postojećih ležišta ne prate tempo proizvodnje, upozorava Norveška uprava za naftu i plin. Problem, pritom, nije nedostatak resursa, već činjenica da velik dio preostalih zaliha još nije otkriven ili nije dovoljno razvijen da bi nadomjestio pad proizvodnje postojećih velikih polja. Ova vijest iznimno je bitna jer je Norveška trenutno najvažniji pojedinačni dobavljač prirodnog plina te veliki dobavljač nafte europskim zemljama. Prema podacima iz 2025. Norveška je osigurala više od 30% potreba europskih zemalja za plinom, te je pokrivala približno 12% potreba za naftom.
Proizvodnja nafte u Norveškoj prošle je godine dosegnula najvišu razinu od 2009., dok bi ulaganja u naftni i plinski sektor u 2026. trebala iznositi oko 25 milijardi dolara. Uprava očekuje da će proizvodnja do kraja desetljeća ostati relativno stabilna, a potom početi padati. Do 2035. ukupna proizvodnja mogla bi se spustiti na oko 160 milijuna standardnih kubičnih metara ekvivalenta nafte, odnosno približno 2,76 milijuna barela ekvivalenta nafte dnevno.
Norveška na kontinentalnom pojasu još uvijek raspolaže s oko 44 milijarde barela ekvivalenta nafte. Otprilike polovica tih resursa već je identificirana, dok druga polovica tek treba biti otkrivena. Najveći potencijal nalazi se u Barentsovu moru, ali ondje postoje ograničenja istraživanja i nedostatak izvozne plinske infrastrukture, objavio je Oil price.
Veliki uspjeh istražnih bušenja
Dosadašnja istraživanja pokazala su se vrlo isplativima. Od 2000. do 2025. godine izbušeno je oko 730 istražnih bušotina, a njih 370 rezultiralo je novim otkrićima. Procjenjuje se da su ta otkrića stvorila gotovo 430 milijardi dolara neto sadašnje vrijednosti, odnosno oko četiri dolara vrijednosti na svaki uloženi dolar.
Problem je što se istraživanja sve više koncentriraju uz postojeća polja i infrastrukturu. Takva su otkrića manje rizična i brže se mogu staviti u proizvodnju, ali su uglavnom manja. Veća otkrića zahtijevaju istraživanje novih područja, veća ulaganja i veći geološki rizik.
Dodatni problem predstavlja infrastruktura. Norveška ima više od 90 nerazvijenih nalazišta, ali mnoga ovise o postojećim platformama i cjevovodima. Ako se infrastruktura zatvori prije razvoja tih nalazišta, dio resursa mogao bi ostati neiskorišten.
Norveška treba odlučiti - nastaviti ulagati u postojeća polja i infrastrukturu te istodobno pojačati istraživanja novih područja. Pad proizvodnje dugoročno je neizbježan, ali brzina tog pada ovisit će o današnjim odlukama.
