Naime, iako su članovi HOK-a obrtnici, odnosno poduzetnici, a HOK je udruženje poduzetnika, HEP ugovor sklapa s krajnjim kupcem/korisnikom usluge. Stoga taj ugovor ne predstavlja sporazum u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Istodobno, budući da se HEP Opskrba nalazi u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu, AZTN je, razmatrajući mogućnost potencijalne zlouporabe vladajućeg položaja, u mišljenju istakao kako odobravanje popusta svim krajnjim kupcima, članovima HOK-a, pod jednakim uvjetima, načelno nije sporno. Međutim, HEP – Opskrba isporuku električne energije članovima HOK-a pod povoljnijim uvjetima u pravilu ne bi smjela uvjetovati primjenom sankcija ukoliko druga ugovorna strana (HOK ili bilo koji član) želi promijeniti opskrbljivača.
Naime, poduzetnik u vladajućem položaju mora postupati s osobitom pažnjom kako ne bi narušio tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu u odnosu na pojedine kupce, poduzetnike, i u odnosu na svoje konkurente na tržištu. Ovo se posebno odnosi na cjenovnu politiku, odnosno sustav popusta. Popusti koji se temelje na količini odnosno koji se dodjeljuju ovisno o standardnom i objektivnom pragu kupnje, u pravilu nisu zlouporabni, kažu u AZTN-u.
AZTN se u mišljenju dodatno ogradio ukazujući HOK-u da pri sklapanju ugovora mora voditi računa o pravilima o državnim potporama, za čiju su primjenu nadležni Ministarstvo financija i Europska komisija, te da analizom nije ulazio u prava i obveze HEP-a koji proizlaze iz posebnih propisa koji uređuju tržište električne energije u nadležnosti drugih tijela.
Neovisno o upitu HOK-a pak, AZTN, i njemu i svima ostalima, ukazuje kako je sa stajališta temeljnih načela tržišnog natjecanja uvijek poželjno da se nabava proizvoda i usluga obavlja putem javne nabave kako bi svi zainteresirani dobavljači pod jednakim uvjetima imali pristup tržištu odnosno sklapanju ugovora.
