Nakon Pariškog sporazuma pretpostavljalo se da će dekarbonizacija smanjiti potražnju za naftom, no postoji dosta prepreka tom cilju. Kao prvo, nitko ne može točno predvidjeti dugoročnu cijenu nafte jer postoji previše varijabli. Najpreciznija predviđanja cijena su na futures tržištima, koja su daleko od savršenstva. Drugo, OPEC je nedavno pokazao da je u potpunosti sposoban surađivati s drugim velikim proizvođačima poput Rusije kako bi zaustavilo proizvodnju i povećao pritisak na cijene nafte. Isto tako i sama dekarbonizacija nije sigurna. Iako su svjetski lideri obećali niske udjele ugljika nakon Pariškog sporazuma, dvije godine poslije, gotovo polovica zemalja G20, koja ukupno čini oko 75% svjetske potrošnje energije, imaju jedan od najlošijih indeksa učinka protiv klimatskih promjena u 2018. godine. To uključuje ogromne potrošače energije poput SAD-a, koji se u cijelosti povukao iz sporazuma, Kina, Rusija, Japan i Južna Koreja. Također, treba napomenuti da uvijek postoji razdoblje kada se jedan oblik energije koristi više od drugog  ili u određenoj regiji i uvijek je postojala jedna konstanta na energetskim tržištima, a to je da su potražnja i proizvodnja energije ciklički. Tako kada Njemačka zatvara svojih posljednjih 17 nuklearnih elektrana do 2022. godine, u isto vrijeme se u Aziji gradi 35 NE, a planira se još 70 - 80. Zagovornici koji tvrde da je trenutačno u svijetu vršna potrošnja nafte uvjereni su da su strože klimatske politike kao što su: Pariški sporazum, sunčane i vjetroelektrane, kao i električna vozila i vozila na plin, smanjili potražnju za naftom srednjoročno i dugoročno. Međutim, čini se da ti poremećaji na tržištu nafte još nisu imali značajan utjecaj. Dok električna, hibridna i vozila na plin uzimaju maha, obnovljivi izvori energije širom svijeta već se desetljećima promoviraju bez ikakvog vidljivog utjecaja na potražnju za naftom. Iako prometni sektor troši najviše nafte, do sada, dokazi pokazuju da je utjecaj minimalan te se ne zna hoće li zamjena goriva u sektoru prometa utjecati na svjetsku potražnju za naftom. Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da broj električnih vozila može do 2020. biti od devet milijuna do 20 mil., a do 2025. godine od 40 mil. do 70 mil. Takva optimistična prognoza se temelji na ciljevima zemalja, najavama proizvođača automobila i scenarijima povećanja broja električnih vozila. Međutim, Agencije nije uzela u obzir što bi se dogodilo kada bi se naglo smanjile subvencije zbog usporavanja gospodarstva ili recesije, a zna se da su baš subvencije imale ključnu ulogu u održavanju tržišta električnih vozila. Rast broja električnih vozila na prometnicama bio je koncentriran na tržištima s visokim subvencijama poput Europe, Kine, Japana i SAD-a. To su zemlje koje također imaju veliki dug, što predstavlja značajne gospodarske rizike. Također, treba obratiti pozornost i na predsjednika Trumpa koji gura prema globalnom trgovinskom ratu nametanjem sankcija drugim zemljama, uključujući glavne izvoznike nafte Rusiju i Iran. Postoje i jake indikacije da se tržište dionica možda približava samom vrhu jer od početka 2018. godine, samo nekoliko dionica (Apple, Amazon, Microsoft, Netflix) čine polovicu dobitaka S&P500. Uz to, Federalne rezerve signaliziraju da namjeravaju nastaviti podizati kamatne stope, što će biti pritisak na mnoga gospodarstva diljem svijeta s velikim dugovima. Od kolovoza 2018. godine, valutne vrijednosti Turske, Argentine, Južne Afrike i Brazila znatno su izgubile na vrijednosti u odnosu na američki dolar. Sve to ukazuje na jačanje opterećenja na gospodarstva diljem svijeta, što također povećava rizik od širenja krize. U konačnici, postoje rizici smanjenja potražnje za naftom, ali barem u doglednoj budućnosti i vjerojatnije je da će proizaći iz velikog gospodarskog usporavanja uzrokovanog jednim ili više navedenih čimbenika, a ne globalnom dekarbonizacijom, objavio je Energy Central.