I tarife za distribuciju i opskrbu plinom nisu u skladu sa Zakonom o energiji

Najveći problem, kao i kod poskupljenja struje, mogla bi biti legalnost tarifa za distribuciju i opskrbu plinom, čime se Vlada suočava s mogućim tužbama od strane distributera plina. Cijena plina određivana je na temelju zahtjeva za korekcijom tarifnih stavki iz siječnja 2010. godine, koji se temelje na poslovnim podacima distributera/opskrbljivača iz 2008. i 2009. godine. No, sad smo u 2012. godini i to je trebalo uzimati u obzir, pa je pitanje koliko je određivanja cijene u skladu sa zakonom propisanom metodologijom. To bi u budućnosti čak mogla biti osnova za sudske tužbe jer je riječ o kršenju članka 26. Zakona o energiji koji kaže da se tarifni sustavi moraju temeljiti na opravdanim troškovima poslovanja, održavanja, zamjene i rekonstrukcije objekata te moraju imati razuman rok povrata sredstava.
Postupak utvrđivanja visina tarifnih stavki koji je radila HERA trebao bi se temeljiti na osnovi konačnih financijskih pokazatelja iz 2010. i 2011. godine jer su okolnosti za distributere/opskrbljivače bitno promijenjene. Ulazna cijena plina koju naplaćuje Prirodni plin porasla je od 2008. s 1,10 kn/m³ na prosječno 2,52 kn/m³ u 2011., što je rast veći od 100%, prodaja plina se znatno smanjila jer je velik broj gospodarskih subjekata ugašen, potrošnja se smanjila i kod kućanstava, a ulazni troškovi su rasli.
Sve su to stavke koje je HERA trebala uzimati u obzir pri izračunu tarifnih stavki, no da se išlo na taj način plin bi vjerojatno poskupio više, ili bi omjer poskupljenja morao bio drugačiji, u smislu da se ne ide toliko na ruku velikim potrošačima. Ovako, s izrazito niskim distributivnim tarifama za velike potrošače naći će se oštećeni distributeri koji na svom području imaju velike subjekte i manji broj kućanstva. Takvi će na godišnjoj razini gubiti i pola milijuna kuna zarade, dok su drugi, zahvaljujući fiksnoj naknadi koja se naplaćuje kućanstvima, donekle u plusu.
Međutim, iako bi tarife trebale biti napravljene za različite energetske objekte, odnosno korisnike, ovisno o snazi, vrsti, kvaliteti i drugim elementima isporučene energije, iz prijedloga novih tarifnih stavki jedini kriterij bio je smanjenje stavki za TM2 i povećanje TM1. Isto tako, određivanje ukupne godišnje potrošnje kod raspodjele kupaca u TM3 i TM4 nije jasno definirano treba li se činiti prema plinskoj godini ili kalendarskoj godini, u odnosu na prethodnu godinu ili koje već razdoblje. Uz to, vrijedi naglasiti da je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić obmanuo javnost ustvrdivši da će za prosječno kućanstvo plin poskupjeti 33 kune, a električna energija 40 kuna. Slučajno ili namjerno Čačićeva računica ne odgovara realnom poskupljenju jer je zaboravio da je Vlada uvela novi namet na plin, fiksnu naknadu u iznosu 16,50 kn, odnosno 20,63 kn s PDV-om, a njega će morati mjesečno plaćati sva kućanstva bez obzira na potrošnju. Na primjeru GPZ Opskrbe koja ima najveći broj potrošača među kućanstvima lako je izračunati da realno poskupljenje plina iznosi 26%. Dakle, Do 1. svibnja ta je tvrtka plin prodavala po cijeni od 2,98 kn/m³. Uz prosječnu godišnju potrošnju od 1.500 m³ to je s PDV-om iznosilo 4.470 kn. Uz novu cijenu od 3,61 kn/m3 isto će kućanstvo na plin trošiti 5.415 kn s PDV-om, a ako se tome pribroji 247 kuna, koliko godišnje s PDV-om iznosi fiksna naknada dolazi se do brojke od 5.662 kune, uključujući PDV. U odnosu na stanje od prije 1. svibnja to je poskupljenje od 26,6%.
Ima još nejasnih stvari vezano za novu cijenu plina. Naime, treba se pitati da li je i cijena skladištenja, u iznosu od 0,05 kn/m³ uključena u novu dobavnu cijenu od 2,20 kn/m³? Novom odlukom prestaje važiti odluka prema kojoj je posebnim člankom bilo jasno određeno da naknada za skladištenje ulazi u cijenu od 1,70 kn/m³. Ako cijena skladištenja plina sada nije u krajnjoj cijeni koju plaćaju dobavljači tarifnih kupaca, a čini se da je tako, krajnja cijena plina kućanstvima bit će i zeru veća.