Velika konkurentnost industrije ugljikovodika se očituje i u trenutno najvećoj proizvodnji nafte u povijesti koja iznosi četiri milijarde tona godišnje, 90 milijuna barela dnevno, a njihova zastupljenost na tržištu je viša od 60%. Međutim Meiste Mathias, regionalni direktor SPE za Južnu, Središnju i Istočnu Europu, ističe da je naftna industrija u Europi slabija u odnosu na ostale dijelove svijeta, ali nadu vidi u novijim tehnologijama, digitalizaciji i automatizaciji što bi trebalo povećati učinkovitost razrade naftnih polja i općenito osigurati svjetliju budućnost naftnim tvrtkama. Naglasila se otpornost naftne industrije, unatoč smanjenju cijena za trećinu vrijednosti u periodu kraćem od godinu dana, a i dovoljno brzi oporavak kratkoročnim restrukturiranjem te početak dugoročnog restrukturiranja novim tehnologijama, menadžmentom i organizacijom.
Štern pojašnjava da je cijena od 50 do 60 USD po bbl od koristi i zemljama koje proizvode i koje troše ugljikovodike, no treba investirati u rafinerije jer je sve veća potražnja za rafiniranim proizvodima u odnosu na sirovu naftu. Ujedno ukazuje, kako je MOL pametnim investiranje u dvije rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, u doba nepovoljnih cijena, zaradio neto jednu milijardu dolara. Jerko Jelić Balta iz INA-e osvrnuo se na situaciju u Hrvatskoj, ističući kako je INA zaustavila opadanje domaće proizvodnje te je trenutnu u uzlaznom trendu četvrtu godinu zaredom, dok domaća proizvodnja plina pokriva 50% domaće potrošnje. Osvrnuo se i na INA-in trenutno najveći EOR projekt u Europi, gdje se dnevno utiskuju 350 000 m3 CO2 u naftna polja Žutica i Ivanić kako bi povećali iscrpak, a planira se proširiti i na druga polja. Međutim, Štern smatra da INA, bez obzira na trenutnu cijenu nafte, i dalje ne zarađuje na starim iscrpnim poljima u upstream poslovanju, kao i s rafinerijama s obzirom na njihovo stanje, iako u posljednje vrijeme povećanje cijena sirove nafte čine rafinerije jako profitabilnim, a takvo stanje naftnu industriju fokusira na downstream.
