Autori strategije računaju da bi do 2030. trebao biti izgrađen novi blok u EL-TO-u, HES Kosinj i HE Senj te jedna crpna hidroelektrana snage 150 MW. Sudeći prema relativno niskoj cijeni el. energije iz proljeća (cca 40 eura/MWh), koja je korištena za analizu isplativosti ulaganja u pojedine izvore, pokazuje se da su kratkoročno i dugoročno praktički jedino isplativa ulaganja u obnovljive izvore energije, uz ogradu da će biti pratiti kretanje cijene ETS jedinica, koje utječu na isplativost elektrana na fosilne izvora.
Autori napominju da su analize radili ne uzimajući u obzir nikakve financijske poticaje, a prema njima u scenariju 1 do 2050. u proizvodnju energije bi trebalo investirati 9,18 milijardi eura ili 300 mil. eura godišnje, odnosno 7,1 milijardu eura ili 235 mil. eura godišnje prema scenariju 2. Prema optimističnom scenariju, koji se već nametnuo kao kontroverzan, godišnje bi na mrežu trebalo dodavati 350 MW nove snage! Tome bi trebalo pribrojiti i ogromna ulaganja u prijenos (7-14 mlrd. kn do 2050) i distribuciju energije (cca. 1 mlrd. kn godišnje u oba scenarija). Troškovi infrastrukture za alternativne energente u prometu procjenjuju se na 3,9 do 5,6 milijardi kuna, najviše nakon 2040. Izlazak iz pogona TE Plomin 2 predviđa se za 2040., TE na lož ulje (koje već ionako ne rade) izaći će 2025., a izlazak NE Krško predviđa se za 2045., dok se revitalizacija TE Plomina 1 ocjenjuje kao neisplativa. U periodu do 2050. Hrvatska bi trebala samostalno pokrivati svoje potrebe za električnom energije, bez da izvozi viškove.
Nešto je drugačija, pa i pomalo optimistična slika prikazana za sektor plina i nafte. Naime, smatra se da će potrošnja plina i tekućih derivata u promatranom periodu stagnirati, a optimistično se (i nerealno) očekuje da će već za šest godina zemlja obrnuti trend snažnog pada proizvodnje plina iz vlastitih izvora kroz nova istraživanja. Strategija ocjenjuje da će plinska infrastruktura u daljoj budućnosti biti bitno manje iskorištena i predstavljat će financijski uteg onom manjem broju potrošača koji svoje potrebe za toplinskom energijom neće zadovoljavati iz CTS-a, odnosno obnovljivih izvora. Komentare javnosti na tzv. Zelenu knjigu, resorno će ministarstvo primati do 22. studenog. Neslužbeno se doznaje da bi Strategija energetskog razvitka do 2030. s pogledom na 2050., koja će se iskristalizirati iz ovih podloga, trebala biti usvojena u prvom kvartalu 2019.
