Kako piše Glas Amerike, kineska potraga za resursima i energentima kako bi pokretala svoju sve veću ekonomiju odvela je tu zemlju na mjesta na koja zapadne zemlje nisu voljne ili ne žele otići. Kineske veze sa zemljama poput Irana, Zimbabwea, Sudana, Burme i Sjeverne Koreje donose Pekingu, ne samo pristup vrlo potrebnim resursima već i strateškom utjecaju, ali zbog toga Kina dobiva i kritike. Prema pisanju Glasa Amerike. Kina bi voljela kad bi svijet obratio veću pozornost na prizore poput onog u kojem kineski liječnici pomažu u bolnici nadomak Hararea, glavnog grada Zimbabvea. Ili pak na prizor kineskih vojnika koji u sklopu mirovnih snaga na jugu Sudana pomažu u obnovi. Međutim, veze Kine s vladom u Khartoumu ili pak njena podrška vojnim čelnicima u Burmi rezultirali su s viđenjem da je Kina spremna otići bilo gdje i podržati bilo koju zemlju koja joj može pomoći u zadovoljavanju njenih energetskih potreba. Peter Pham, direktor je Centra za Afriku pri organizaciji Atlansko vijeće i on smatra da energija nije jedino što Kina želi. "Kina je, također, zainteresirana za svoj položaj u svijetu. Afrika sa svoje 53, a uskoro i 54 države donosi diplomatski utjecaj u međunarodne forume te pridonosi stvaranju multi-polarnog svijeta što ide u prilog kineskim nacionalnim interesima", kaže Pham. Afrika je izvor više od jedne trećine kineskog uvoza nafte što je ključno za održavanje njenog ekonomskog rasta. Peking je dugogodišnji saveznik predsjednika Zimbabvea Roberta Mugabea koji se nalazi na vlasti protekla tri desetljeća. Peter Navarro, profesor je ekonomije na Sveučilištu Kalifornije u Irvineu. On kaže da Kina preko Zimbabwea ima pristup svemu, od dijamanata do duhana, navodi Glas Amerike. Predsjedniku Mugabeu i njegovoj stranci Kina osigurava političku zaštitu u Ujedinjenim narodima. No Peking ne pomaže samo Zimbabweu. Kina je glasovala za sankcije protiv Irana, ali je blokirala pokušaje da se trgovinska ograničenja ojačaju ili prošire. Sličan pristup Kina ima prema Sjevernoj Koreji i Burmi. Marcus Noland, s Instituta za međunarodnu ekonomiju Peterson kaže da se Peking odnosi prema Sjevernoj Koreji kao prema korisnom pijunu. "Sjeverna Koreja surađuje s Pakistanom i Iranom, među ostalima, po pitanju raketa i nuklearne tehnologije. To Kini daje priliku da podbada svoje rivale, Sjedinjene Države i Indiju, geografskog suparnika, a s druge strane može nijekati svoju umiješanost u njihove akcije." Ernest Bower, direktor Centra za strateška i međunarodna istraživanja, kaže da podrška takvim zemljama ima utjecaja na to kako druge države vide Kinu. "Mislim da to potkopava kineski položaj kao odgovornog partnera koji gleda prema dugoročnoj budućnosti regije." Bower dodaje da to rezultira time da će malo tko vidjeti Kinu kao meku silu u Aziji i drugdje, zaključuje Glas Amerike.