"Energetiku u prostornom planiranju treba promatrati očima onih koji tu energetiku razumiju i stvaraju," naglasio je dr. sc. Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetsko-klimatske agencije sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) u uvodnom dijelu stručne radionice na temu energetike kao dijela priprema za izradu Prostornog plana Grada Zagreba. Radionica je prvi put na jednom mjestu okupila predstavnike različitih struka i područja energetike kako bi iznijeli svoja mišljenja u kojem bi smjeru nadležni Zavod za prostorno uređenja Grada Zagreba trebao razrađivati spomenuti Prostorni plan kada je riječ o energetskoj infrastrukturi.
Novi Prostorni plan za Zagreb
Na izradu samog Prostornog plana osvrnula se Nataša Milutin Naglić iz Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje. Kako je napomenula, u izradu novog Plana krenulo se zbog značajnih promjena koje su se dogodile u proteklih četvrt stoljeća otkako je donesen postojeći Prostorni plan. Naime, pojavio se novi zakonodavni okvir, brojna rješenja iz postojećeg plana su zastarjela pa je došlo do brojnih zahtjeva za izmjenama, a tu su i klimatske promjene i potreba za stvaranjem otpornijeg i održivijeg grada. Novi Prostorni plan obuhvatit će oko 640 km2 i 68 naselja, koliko ih Grad Zagreb obuhvaća, a kada je riječ o energetici, u obzir će trebati uzeti toplinarstvo, plinofikaciju, elektroenergetiku, obnovljive izvore, geotermalnu energiju, energetsku učinkovitost, novu infrastrukturu i tehnička rješenja, dekarbonizaciju itd.
Odluka o izradi novog Prostornog plana donesena je u lipnju ove godine, a kako je istaknuo Nikša Božić iz Zavoda za prostorno planiranje Grada Zagreba, njegova izrada trenutačno je najveći projekt Zavoda. U svakom slučaju, novi Prostorni plan dat će viziju Zagreba do 2050. godine.
Važan dio svega je Sporazum o klimatskom gradu (eng. Climate City Contract). Radi se o strateškom dokumentu za dekarbonizaciju Zagreba koji će, kako je pojasnio Miljenko Sedlar iz REGEA-e, pokazati put prema cilju klimatski neutralnog, otpornog i pametnog grada. U njemu se stoga nalaze obveze, Akcijski plan i Investicijski plan do 2030. godine, odnosno 90% onoga što će trebati napraviti kako bi se ostvario ranije spomenuti cilj.
O samoj izradi prostornih planova govorio je Bojan Linardić, ravnatelj Zavoda za prostorni razvoj Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Između ostaloga, najavio je i kako bi za Zagreb trebalo izraditi atlase toplinske i energetske mreže.
Energetika u Zagrebu
Na toplinarsku mrežu u Zagrebu osvrnuo se dr. sc. Ivica Mihaljević iz HEP Toplinarstva. Pri tome je naglasio kako su do sada uspješno završene 1. i 2. faza revitalizacije vrelovodne mreže u Zagrebu, u čijem je sklopu zamijenjeno čak 137 km cjevovoda. Sada je u tijeku njezina 3. faza koja obuhvaća naselja Malešnicu i Borovje, a 2027. - 2030. godine odvijat će se 4. faza u sklopu koje će biti zamijenjeno još 94 km cjevovoda, ponajviše ogranaka i priključaka u nizu zagrebačkih naselja.
Kada je riječ o plinskoj mreži, direktor Gradske plinare Zagreb izv. prof. dr. sc. Dalibor Pudić najprije je postavio provokativno pitanje: želi li i može li Europska unija uopće dekarbonizirati svijet. S obzirom na sve veće zahtjeve za dekarbonizacijom energetike (a time i cjelokupnog življenja) također je upitao ima li smisla mijenjati plin nekim drugim energentom i koja će se cijena u konačnici za to platiti. Naime, zamjena plina kao energenta i plinskih kotlova kao izvora topline za grijanje električnim izvorima (tj. dizalicama topline) značajno bi povećala potrošnju električne energije (a troškove za to za krajnje korisnike bolje je ne spominjati). No, kada je riječ o energetskim sustavima u Zagrebu u narednim desetljećima, pri izradi Prostornog plana svakako bi se trebalo rukovoditi načelom da u jednoj zoni grada može biti samo jedna energetska mreža: plinska i toplinarska, a ne obje. "Budućnost nije u natjecanju energetskih infrastruktura, a dekarbonizacija ne smije biti na štetu građana i gospodarstva," zaključio je čelnik GPZ-a i ujedno predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.
O mogućnostima primjene geotermalne energije u Zagrebu govorila je dr. sc. Martina Tuschl iz Agencije za ugljikovodike. Kako je naglasila, riječ je o jedinom obnovljivom izvoru koji nije sezonalan ni intermitirajući, što znači da korisnu (električnu i/ili toplinsku) energiju može proizvoditi u svako vrijeme. Uostalom, u Zagrebu se ona već godinama uspješno koristi za grijanje ŠRC Mladost, balona HATK-a, Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i zgrade Studentskog centra u sklopu Studenskog doma 'Stjepan Radić', koji bi do kraja godine cijeli trebao prijeći na grijanje geotermalnom energijom. "Daljnji razvoj geotermalne energije treba vezati uz postojeću infrastrukturu," zaključila je.
Završno izlaganje na radionici održao je Damir Miletić, voditelj Službe za energetsku učinkovitost Zagrebačkog holdinga. Riječ je o tvrtki koja je veliki potrošač energije, čak 241,6 GW h godišnje ili 0,23% hrvatske potrošnje, ali koja istodobno iz vlastite proizvodnje (dvije bioplinske elektrane i niza sunčanih elektrana) već pokriva 17% potreba. Uz to, kao dva najzanimljivija projekte koje bi ZGH trebao uskoro ostvariti izdvojio je preseljenje Veletržnice i hladnjače na prikladniju lokaciju, na kojoj će se moći značajno smanjiti potrošnja energije, ali i iskorištavanje otpadne topline iz - krematorija.
Radionica je nastavljena identificiranjem problema i prilika, odnosno mapiranjem ključnih izazova i potencijala i predlaganjem konkretnih mjera za budući Prostorni plan. Svi okupljeni pri tome su se podijelili u četiri skupine s temama kao što su strateški projekti HEP-a, Sunčeva energija i pohrana energije, grijanje i hlađenje i strateški projekti i investicije Grada Zagreba.
