Litva se sprema zatražiti od Bruxellesa pomoć u plaćanju snažno utvrđene trafostanice u blizini ruske enklave Kalinjingrad, budući da troškovi zaštite istočne europske energetske infrastrukture sve više postaju dio cijene izgradnje same mreže. Taj ekstra trošak problematičan je za financiranje iz Eu sredstava.
Planirana trafostanica Gižai, oko 30 kilometara zapadno od Kalinjingrada, bit će ključni dio električne veze Harmony Link između Litve i Poljske. No, za razliku od konvencionalnih trafostanica projektiranih prvenstveno oko tehničke pouzdanosti i prirodnih opasnosti, Gižai se projektira imajući na umu mogućnost namjernog napada.
Planovi uključuju barijere sposobne odoljeti vozilu natovarenom eksplozivom, senzore namijenjene otkrivanju tuneliranja ispod perimetra, ojačana kućišta transformatora i dupliciranu opremu kako bi objekt mogao nastaviti s radom nakon što su pojedinačne komponente oštećene. Litvanske oružane snage savjetuju operatora mreže Litgrid o mjerama fizičke zaštite.
Od EU-a se traži polovica sredstava
Litgrid kaže da su ti sigurnosni zahtjevi već dodali najmanje 48 milijuna eura očekivanim troškovima, s mogućim daljnjim povećanjem ako se prijeteće okruženje pogorša. Litvanski ministar energetike Lukas Savickas rekao je da Vilnius namjerava zatražiti od EU da pokrije barem polovicu troškova TS Gižaija.
Važnost lokacije Gižai nadilazi granice Litve. Projekt Harmony Link uspostavit će drugu sinkronu elektroenergetsku vezu između baltičkih država i kontinentalne Europe. Tvrtka Litgrid opisuje planiranu vezu s Poljskom, snage 700 MW i napona 220 kV, kao završni infrastrukturni projekt u programu sinkronizacije elektroenergetskih sustava baltičkih država. Sama lokacija Gižai prostirat će se na približno 35 hektara i postati najveća transformatorska stanica u Litvi.
Baltičke su države u veljači 2025. odvojile svoje elektroenergetske sustave od mreže pod ruskom kontrolom te se već sljedećeg dana sinkronizirale sa sustavom kontinentalne Europe.
Nesrazmjerni troškovi na koncu ipak padaju na račun sjevernjaka
Prijenosna infrastruktura obično se financira prema izračunima koji uključuju kapacitet, pouzdanost, integraciju tržišta i očekivane prinose. Na istočnoj granici EU-a, planeri moraju sve više dodavati zaštitu od eksplozija, sustave protiv dronova, nadzor, zamjensku opremu i fizičku obranu.
Te mjere povećavaju troškove infrastrukture bez nužnog povećanja količine električne energije koju ona može prenijeti.
Litva i Poljska tvrde da dodatni troškovi stoga ne bi trebali nesrazmjerno pasti na zemlje koje se nalaze najbliže Rusiji. Litva, Latvija, Estonija i Poljska prošle su godine tražile 382 milijuna eura za mjere jačanja kritične elektroenergetske infrastrukture od fizičkih, kibernetičkih i hibridnih prijetnji. U siječnju je Komisija dodijelila 112,5 milijuna eura putem Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), uključujući 22 milijuna eura za projekte u Litvi.
Program uključuje fizičke barijere, rezerve prijenosne opreme za hitne slučajeve, elektroničke sigurnosne sustave i tehnologije za otkrivanje i neutralizaciju dronova.No, razlika između traženih 382 milijuna eura i dodijeljenih 112,5 milijuna eura ukazuje na opseg neriješenog financijskog jaza.
