Prve procjene investicije iznose od 150 do 200 mil. kn. Za namjeravanu gradnju morat će se provesti postupak procjene
utjecaja na okoliš, zaključak je Ministarstva gospodarstva i održivog
razvoja. Gradovi Kaštela i Solin već su izrazili zabrinutost zbog terminala, strahujući od iznenadnog onečišćenja mora te traže procjenu kumulativnog utjecaja većeg broja industrijskih i lučkih sadržaja, piše Slobodna Dalmacija.
Ostvari li se ta investicija, uz najveći i široj javnosti najpoznatiji terminal Jadranskog naftovoda u Omišlju na Krku, te po dva terminala u zadarskoj luci Gaženici i u Pločama, na našoj obali trebao niknuti šesti komercijalni naftni terminal. Kada se, osim terminala za Inine potrebe, nabrojenima doda i najveći terminal na Jadranu, u slovenskom Kopru, i terminal u luci Bar u Crnoj Gori, logičnim se nameće pitanje ima li za sve njih posla, odnosno ide li Luka u isplativu investiciju.
Tržište traži
Osim Ininih terminala u Bakru i u Solinu, još neki terminali, ili najveći dio kapaciteta u njima, zapravo nisu otvoreni za druge kompanije. Isto tako, dio spremnika u terminalima nije u funkciji, tako da ima rezona širiti kapacitete i ponudu za prihvat i skladištenje nafte. rednost splitske luke u odnosu na zamišljeni naftni terminal sastoji se u već postojećem privezu za prijam tankera maksimalnog kapaciteta 40 tisuća tona.
U elaboratu procjene utjecaja na okoliš budućeg terminala koji je Luka Split nedavno dostavila na ocjenu Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, navodi se kako će izgraditi cjevovod od prijama tankera do skladišta u dužini 650 metara. Privez bi, prema istome izvoru, služio i za punjenje naftnim derivatima mega jahti.
vlasnici Luke Split su tvrtke Marine Consulting&Insurance i Gors savjetovanja, koje zajedno drže blizu 83% vlasništva, a preostale dionice luke ima grad Split.
