MOL je već bio u razgovorima za prodaju svog udjela u INA-e 2014. godine, kada je od poljskog giganta PKN Orlena, koji je pokazao interes za INA-u, za 49% dionica tražio tri milijarde eura. Poljaci su bili spremni platiti milijardu i pol eura. MOL je tada razgovarao i s ruskim kompanijama, točnije Rosnjeftom, a cijena koju su tražili za INA-u bila je čak i njima previsoka. U trenutku kada je MOL tražio kupca za svoj udio u INA-i situacija je bila vrlo škakljiva - MOL-ove dionice bile su na niskoj razini, a aktualna je bila i tjeralica za prvog čovjeka Zsolta Hernadija. Ishodi arbitraže bili su neizvjesni, a Hernadi se branio neobičnim sudskim procesom u Mađarskoj kako bi izbjegao suđenje u Hrvatskoj. Dakle, u tim okolnostima MOL je za svoj udio u INA-i, koji je prodavao na svoju inicijativu, tražio više od 20 milijardi kuna, četiri puta više nego što bi Hrvatska mogla prikupiti na IPO-u HEP-a. Sada, s dobivenom arbitražom i odbačenom interpolovom tjeralicom za Hernadija, MOL je u znatno boljoj pregovaračkoj poziciji i može Hrvatskoj komotno istaknuti još veću cijenu od one koju su 2014. tražili od Rusa i Poljaka. MOL je u svojoj strategiji do 2030. istaknuo da nema namjeru ulagati u riječku rafineriju, a kako je rekao Hernadi, MOL može s INA-om, i bez nje. Ipak, treba imati na umu da INA MOL-u nije nimalo nebitna, jer MOL grupi daje 35 do 40% proizvodnje ugljikovodika i to po vrlo niskim proizvodnim cijenama. MOL je u dobrim odnosima s PKN Orlenom, koji ima dvije rafinerije u Češkoj i jednu u Litvi. Neki izvori kažu da Hrvatska računa na pomoć PKN-a u rješavanju problema s MOL-om u INA-i. PKN-ova tvrtka Unipetrol nedavno je potpisala ugovor s Janafom za trogodišnji transport nafte za potrebe čeških rafinerija, čime će raspolagati s tri pravca dobave, kako bi umanjila svoju ovisnost o ruskoj nafti. Dobiti jaku konkurenciju u susjedstvu MOL-u sigurno ne bi odgovaralo.
Plenković siguran da je privatizacija HEP-a najbolji izbor za povratak INA-e
Ne treba objaviti odluku Arbitražnog suda, smatra premijer
