"U Rafineriji nafte Rijeka dovršena je prva faza modernizacije, no rafinerija više ne radi nego što radi jer postoje poteškoće s Claus postrojenjem koje je gradila mađarska tvrtka OTF koja za taj posao nije imala reference, a vodio ga je Artur Ternesz, današnji izvršni direktor za rafinerije i marketing", kazao je Štern. Upravo Ternesza Štern je spominjao u kontekstu preglasavanja kod odlučivanja na Upravi od strane predsjednika Uprave Zoltana Aldotta. Naime, Uprava i NO na toj su važnoj poziciji, na kojoj su se izmijenila tri Mađara, konačno željeli svog stručnjaka, Miroslava Krnića, međutim Aldottov glas je presudio u korist Artura Ternesza koji je iz OTF-a imenovan na tu poziciju.
Govoreći o izdvajanju plinskog poslovanja iz Ine Štern je rekao da je riječ o spinu kod kojeg Ina ostvaruje kratkoročan interes, no to bi državi prema KPMG-ovoj analizi koju je dobio MINGO-a donijelo između milijardu i milijardu i pol kuna gubitka u prvim godinama kupujući plin od Ine i prodajući ga, jer je cijena plina socijalna kategorija. "Umjesto 44% gubitka Vlada je preuzela 100% gubitka. Hrvatska se obvezala 15 godina kupovati plin po formuli iz ugovora, a za 5 do 6 godina opast će proizvodnja plina iz Sjevernog Jadrana pa neće biti načina utjecati na cijenu plina", rekao je Štern. Kod unakrsnog ispitivanja na Sanaderovu tvrdnju da analiza KPMG-a o trgovini plinom kaže da bi trgovanje plinom nakon što država preuzme taj posao, samo u prvoj godini bilo negativno, Štern je rekao da nije vidio tu projekciju te je konstatirao da ne zna kako je KPMG mogao prejudicirati socijalnu politiku Vlade.
Upitan za rudnu rentu svjedok je rekao da bi prema ugovoru ona trebala rasti s 3,5% za 0,5% godišnje, sve do razine od 10%. Dodao je da će proizvodnja plina u tom periodu kontinuirano padati, pa kad renta dosegne maksimum, državni prihodi će znatno pasti jer su vezani za količinu prodanog plina. "Mađarska rudna renta iznosi 12% za nova polja, a kod onih u proizvodnji, koja su već amortizirana raste do 60%", rekao je Štern.
Kao i dva ispitana hrvatska člana Uprave i Štern je govorio o nabavi nafte preko MOL-Tradea, vrijednosti 2,5 milijarde dolara godišnje, ističući da hrvatska strana nije imala nadzor nad tim procesom, a detaljnije informacije o tom procesu nisu im dostavljene. Ranije se nafta nabavljala preko Inine londonske tvrtke Interina, a zanimljivo je da je Štern na izravno pritanje Ive Sanadera kazao da je Interina Ini naplaćivala veću proviziju od MOL-Tradea.
Štern je svjedočio da je NO tražio i dobio mišljenje odvjetničkog ureda Hanžeković i partner o procesu donošenja odluka u Ini inauguriranom izmjenama Dioničarskog ugovora. To je mišljenje pokazalo da sustav upravljanja nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, a mišljenje je dobiveno besplatno jer je Vlada rekla da nema unutarnjih resursa za takvu pravnu procjenu, a ni novaca da je plati. "Sadašnji međudioničarski ugovor ne omogućuje Nadzornom odboru da nadzire rad kompanije. Kompanijom bi trebali upravljati članovi Uprave koji su svoja izvršna prava predali Odboru izvršnih direktora koji faktički upravljaju kompanijom. Međutim, nije uloga Uprave da upravlja kompanijom, pa su tako članovi Uprave iz mađarske kvote zaposlenici MOL-a koji samo dolaze na sjednice ili se izjašnjavaju telefonski. Treba reći da sadašnji hrvatski članovi Uprave nisu dali punomoći izvršnim direktorima da na njih prenose upravljačka prava. HANFA je rekla da je Odbor izvršnih direktora kao tijelo nelegalan, pa se sada o njima govori samo kao o izvršnim direktorima iako je sustav isti kakav je bio i prije", rekao je Štern.
Govoreći o padu tržišnih udjela Štern je konstatirao da ne zna da li je Ina konzultirana kada je 2007. MOL kupovao Tifon, ali da zna da je MOL slovesnki lanac crpki TUŠ kupio bez konzultacija s Inom. "Kupovina Tifona bila je nekorektna. To je bio pritisak na Vladu da joj se pokaže da MOL ima rezervni plan. AZTN je dozvolio takvu situaciju da jedan vlasnik kontrolira 47% udjela u jednoj naftnoj kompaniji i uz to kupi jedan novi kanal prodaje. O tome treba razmišljati u kontekstu promjene međudioničarskog ugovora", rekao je Štern.
Optužba se koncentrirala i na navodni lobistički ugovor na osnovu kojeg je MOL navodno preko ciparske tvrtke ruskog tajkuna, vlasnika Rusnefta, Mihaila Gucerijeva isplatio 5 od 10 milijuna kuna Robertu Ježiću u zamjenu za lobiranje za navodno lobiranje za Družba Adriju. Šterna, koji je dugogodišnji konzultant, pitali su za razliku između lobističkog i konzultantskog ugovora te načine plaćanja. Štern je rekao da je teško odrediti razliku između lobističkog i konzultantskog ugovora, i da je kod plaćanja najčešće riječ o mjesečnom paušalu, za slučaj da se ugovoritelj predomisli, te da avansno plaćanje pola od cijele naknade nije uobičajeno.
