Ministarstvo unutarnji poslova SAD-a objavilo je u četvrtak da će dati u najam dio Arktičkog, Atlantskog i Pacifičkog oceana za istraživanje nafte i prirodnog plina. Naime, ministar unutarnjih poslova Ryan Zinke izjavio je kako će nacrt prijedloga za ambiciozni novi petogodišnji plan između 2019. i 2024. godine ponuditi oko 90% američkog vanjskog epikontinentalnog pojasa, što bi bio najveći najam u povijesti. Jedino područje koje nije zahvaćeno novim planom je sjeverni Aleutski bazen na Aljaski.  Time bi se omogućilo bušenje u područjima koja su dosta dalje od središnjeg i zapadnog dijela Meksičkog zaljeva, što će omogućiti tvrtkama da istraže teritorij koji nije istraživan desetljećima. Međutim, može se sa sigurnošću očekivati i uplitanje organizacija za zaštitu okoliša i guvernera obalnih država koji su protiv iskorištavanja morskog dna, i to od Kalifornije pa sve do Sjeverne Karoline. Uz to, odobalni projekti od više milijardi dolara neće biti privlačni za većinu tvrtki jer trenutni rast cijena nafte nije dovoljan. Također, novi plan će ponovno omogućiti bušenje u većim dijelovima Arktičkog i Atlantskog oceana koji su bili zabranjeni tijekom posljednjih dana Obamine administracije, što bi moglo potaknuti i sudsku bitku i time prolongirati planirani početak. Isto tako, revizija plana, koja uključuje provođenje studija utjecaja na okoliš i javne rasprave, trebala bi trajati dvije godine (do 2019. godine) kao što je to bilo i u prijašnjim slučajevima. Međutim, Zinke je u četvrtak priopćio kako će Ministarstvo pokušati dovršiti proces za nekoliko mjeseci. Također ostaje nejasno je li industrija nafte i prirodnog plina ima interesa za najam jer nije bio velik odaziv na nedavnom federalnom davanju u zakup teritorija. Također, postoji i ograničena infrastruktura u zapadnom dijelu Meksičkog zaljeva i upitne rezerve ugljikovodika u istočnom dijelu mora uz obalu Floride. Uz to, nakon dugotrajnih razdoblja niskih cijena nafte, mnoge tvrtke se usredotočuju na povezivanje novih bušotina u Meksičkom zaljevu na postojeću infrastrukturu, umjesto da ulažu milijarde u nove platforme na moru. Isto tako, odobalno bušenje suočava se s konkurencijom bušenja na kopnu koje se može brzo pokrenuti i prekinuti kako se cijene nafte mijenjajuna tržištu. Dakle, uvijek postoji zabrinutost hoće li cijene nafte ponovno pasti, a industrija u takvom okruženju trenutno nema povjerenja da će odobalnim bušenjem ostvariti veliki profit. Velika ulaganja, poput nove infrastrukture jednostavno nisu s trenutnom cijenom nafte isplativa, a i povećanje proizvodnje iz odobalnih bušotina sigurno neće pomoći u rastu cijena, objavio CNBC.