USKOK istražuje jesu li Tomislav Dragičević i suradnici namjerno u Ini kupovali skuplju naftu. Zahvaljujući novootkrivenom, dosad nepoznatom dokumentu, napokon bi mogao biti riješen osam godina star slučaj milijunskih pronevjera pri nabavi nafte u državnoj naftnoj kompaniji Ini. Riječ je o kaznenoj prijavi podnesenoj u travnju 2003. godine protiv tadašnjeg čelnog čovjeka kompanije Tomislava Dragičevića i nekoliko njegovih bliskih suradnika zbog optužbi da su nelegalno, favorizirajući dvije strane tvrtke za trgovinu sirovom naftom, Inu oštetili za 9,4 milijuna dolara. Kako doznaje Nacional iz izvora bliskih USKOK-u, ta je prijava nakon godina neaktivnosti ponovno aktivirana jer su istražitelji došli u posjed dosad nepoznatog rješenja Inine interne revizije u kojem se zaključuje da je zbog nepravilnosti u nabavi nafte Ina uistinu oštećena, doduše ne za 9,4, već za nešto više od tri milijuna dolara. Cijeli skandal seže u posljednje dvije godine mandata trećesiječanjske vlade Ivice Račana, a Dragičević i ostali bili su optuženi da su ustrojili sustav nabave nafte na takav način da su dvije tvrtke - francuski ELF Trading i kineski Sinochem - bile povlaštene u odnosu na konkurenciju te na taj način u potpunosti preuzele kontrolu nad opskrbom Ine sirovom naftom. U tom procesu, tvrdilo se u prijavi, kroz cijeli niz manipulacija tadašnji Inin izvršni direktor za rafinerije Željko Vrbanović i direktor Sektora za dobavu nafte i logistiku Milovan Buchberger birali su za Inu nepovoljnije ponude za kupovinu nafte, a uvijek od ELF Tradinga i Sinochema, dok je Dragičević s cijelom praksom bio upoznat, ali nije učinio ništa da je spriječi. Kao jedan od ključnih dokaza optužbi, USKOK je uz prijavu 2003. zaprimio i kompleksnu studiju "Analiza smanjenja dobavljača sirove nafte" koju je izradila poznata britanska neovisna analitičarka Meg Annesley, inače s višegodišnjim iskustvom rada u nizu velikih svjetskih naftnih kompanija. Ona je, analizirajući Ininu nabavu nafte, utvrdila da je 2002. i 2003. došlo do neprirodne konsolidacije Ininih dobavljača nafte. Pojednostavljeno rečeno, umjesto od 11 tvrtki kao 2001., već sljedeće godine Ina je naftu nabavljala samo od pet tvrtki, a pritom je čak 87 posto količine otpadalo samo na ELF Trading i Sinochem. U 2003. se situacija još pogoršala, pa je u prva tri mjeseca Ina naftu kupovala samo od ELF Tradinga. Iako je kaznena prijava bila poprilično čvrsto argumentirana, nedugo nakon što je USKOK započeo provjeravati navode iz nje, došlo je od smjene vlasti. Nova HDZ-ova vlada nije pokazala naročitu želju da krene u raščišćavanje spornih pojedinosti u Ininu poslovanju, možda i zbog želje da se održe dobri odnosi s Dragičevićevim političkim zaštitnikom, tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Je li cijeli slučaj zataškan, zasad se može samo nagađati, no indikativno je da se tek sad u javnosti pojavljuje službeno rješenje Inine službe interne revizije, koja je provedena na traženje tadašnjeg Nadzornog odbora. Punih osam godina to rješenje, iznimno inkriminirajuće za Dragičevića i njegove suradnike, bilo je faktički skriveno od javnosti i USKOK-a, a njegova autora Matu Veselića, nakon što je napisao revizijsko izvješće, Uprava kompanije na čelu s Dragičevićem smijenila je s pozicije direktora Sektora za internu kontrolu i reviziju te je bio prisiljen napustiti kompaniju. Kako je USKOK nedavno iz nepoznatog izvora dobio u posjed to rješenje, može se očekivati da će i istraga biti vrlo skoro ponovno otvorena. Sudeći prema zaključku Veselićeve revizije, prvi bi se na udaru istrage mogli naći Vrbanović i Buchberger, no o svojoj ulozi u cijelom slučaju morat će se izjasniti i Dragičević. Njegov problem je u tome što neće moći tvrditi da nije znao za nepravilnosti zato što ga je s problemima još 8. travnja 2003. u pismu upoznao tadašnji direktor Inine londonske podružnice Nikola Ugarković. Ipak, Dragičević je to pismo zanemario, a njegova autora uskoro nakon toga poslao u mirovinu. Novi početak USKOK-ove istrage o manipulacijama s nabavom nafte u Ini vremenski koincidira i s istragom koja je započeta vezano za prvi krug privatizacije kompanije, odnosno za navodne nepravilnosti u vrednovanju Ininih nalazišta u Siriji u tom periodu. U toj istrazi, koju je svojim inspekcijskim nadzorom inicirao bivši šef HANFA-e Ante Samodol, Dragičević bi također uskoro trebao svjedočiti. Kako je tada operativno vodio kompaniju, istražitelji očekuju da posvjedoči o razvoju Ininih polja u Siriji i o tome tko je i kako raspolagao informacijama o golemim rezervama koje su tamo otkrivene. Također, moguće je i da će istražitelji s Dragičevićem razgovarati i o nekim drugim poslovima Ine iz tog vremena, koji su do danas obavijeni nejasnoćama, kao što je, primjerice, prodaja čuvenog polja Bijele noći u Sibiru, za koje Ina nikad nije dobila punu cijenu. Utoliko, ponovno otvaranje istrage protiv Dragičevića može se smatrati i početkom konačnog utvrđivanja pune istine o poslovanju Ine tijekom proteklog desetljeća.