S vašim dolaskom u Upravu napravljen je značajan korak, jer ste nakon dva predsjednika Uprave iz Austrije vi kao prvi domaći čovjek preuzeli odgovornost za vođenje tvrtke. Osim toga, imenovan je i novi tehnički direktor, g. Zaruba. Pušu li neki novi vjetrovi u EVN-u i kakva vam je vizija?
Uprava EVN-a u Austriji ukazala mi je veliku čast, ali i povjerenje, kad me je imenovala u Upravu tvrtke. S tehničkim direktorom Peterom Zarubom, kao prvi Hrvat u Upravi, nastavit ću voditi projekt plinofikacije Dalmacije. U EVN Croatia sam od 2010. godine, skoro od samog početka. U projekt sam zajedno sa svim svojim kolegama uložio veliki trud kako bismo ostvarili postavljene ciljeve. Imao sam sreću što sam u tom razdoblju više od pet godina surađivao s Wernerom Casagrandeom, mojim prethodnikom, od kojeg sam jako puno naučio. Na neki način, on me pripremao za moju sadašnju poziciju i sve izazove koji je prate. A izazovi nisu mali. Jedan od važnijih kratkoročnih ciljeva nam je puštanje u rad plinske mreže u Splitu. Drugi izazovan cilj koji namjeravamo ostvariti sljedeće godine je da počnemo pozitivno poslovati. Znam da se ponavljam, ali plinofikacija je vrlo kompleksan i izazovan projekt, čiji je horizont dugoročan i jedino ga je tako moguće promatrati. Stoga je i naša vizija dugoročno osigurati snažnu prisutnost u distribuciji i opskrbi na našem tržištu i biti pouzdan partner svojim korisnicima, pri čemu im želimo omogućiti visoko kvalitetnu uslugu uz konkurentne cijene.
Kako napredujete u plinofikaciji mjesta gdje imate koncesiju?
Izgradili smo više od 118 kilometara plinske distribucijske mreže u sve tri županije. U Zadarskoj smo izradili 42 kilometara, u Šibensko-kninskoj 30 kilometar, a u Splitsko-dalmatinskoj 46 kilometara. Spojeni smo se i na sedam plinsko mjernih redukcijskih stanica Plinacrovog transportnog sustava u Zadru, Biogradu n/m, Benkovcu, Šibeniku, Kninu, Dugopolju, a od kraja prošle godine i u Drnišu.
Kolike količine plina distribuirate i kada računate ući u pozitivu?
Plinom dnevno opskrbljujemo nešto više od 1100 korisnika. To su većinom kućanstava, zatim javne zgrade i ustanove, turistički objekti, poslovni i industrijski korisnici. U 2016. godini distribuirali smo 8 milijuna m3 plina, što je bilo dvostruko više nego u 2015. godini. Prošle kalendarske godine isporučili smo više od 16,6 milijuna m3 plina, tako da od 2012. godine iz godine u godine udvostručujemo isporučene količine. Jasno, ovakav visoki trend rasta nije moguće očekivati u budućnosti i sada nam je cilj da s isporučenim količinama prijeđeno 20 milijuna m3, po čemu ćemo se prema isporučenim količinama približiti Plinari Pula. Spominjem Plinaru Pula jer ona jedina u Hrvatskoj, osim nas, gradi plinsku distributivnu mrežu. Greenfield ulaganja nose svoje specifičnosti zbog kojih još uvijek poslujemo s gubitkom, ali cilj nam je i nadamo se, kao što sam već rekao, da 2019. počnemo pozitivno poslovati.
Već godinama promovirate plin i ističite da je to za gospodarstvo ulaganje koje se vraća u roku od osam mjeseci do četiri godine. Kakav je odaziv velikih potrošača?
Poslovni, a osobito industrijski korisnici dobro znaju sve prednosti plina. Od rujna 2012. godine, kada se Maraska kao naš prvi industrijski korisnik spojio na plin, iskustvo svih poslovnih i industrijskih korisnika neposredno dokazuje naše tvrdnje da je plin jedini pravi izbor. Plin donosi značajne uštede u poslovanju kroz niske troškove energije i održavanja. Kontinuirana isporuka na mjestu potrošača olakšava svakodnevno poslovanje jer nema spremnika goriva, nije potrebno skladištenje, nema straha od nestašice, a sve to doprinosi boljoj optimizaciji i racionalizaciji poslovanja. Danas su sva velika industrijska postrojenja u Šibensko-kninskoj županiji spojena na plin, ali i brojni turistički objekti. Grad Šibenik trenutno doživljava procvat na krilima aluminijske industrije i izvrsnih turističkih rezultata. Primjerice, u Impol TLM-u plinofikaciju su objeručke prihvatili i zahvaljujući plinu mogu računati na širenje proizvodnje. Poduzetnici jedni od drugih doznaju prednosti plina, a interes za plin pokazuje i sve veći broj praonica rublja koje odlično posluju. Imamo klijente koji su ukapljeni naftni plin zamijenili prirodnim plinom i time postigli uštede veće od 60 %. Brojni su primjeri korisnika, koji ne samo da su preživjeli teška vremena pametno investirajući u prelazak na plin, nego im prirodni plin danas omogućuje ekspanziju na druga tržišta u kojima do sada nisu bili konkurentni, a tu bih svakako istaknuo tvrtku Knauf.
Kada ste 2016. započeli s plinofikacijom u Splitu najavljivala se plinofikacija obje bolnice, osnovnih škola, nekolicine hotela, bazena, toplana. Kako sada stojite s obzirom na broj potrošača i gdje su uska grla? Hoćete li ići u smjeru Kaštela?
Prilično smo se namučili da dovedemo plin do Splita. Spustili smo se s 410 metara nadmorske visine niz staru Klišku cestu, prošli smo Salonu, što je bio veliki izazov. Na jednom kilometru otvorenih radova znali smo imati i 45 arheologa. Posebno me veseli što su radovi rezultirali i različitim vrijednim otkrićima. Pronađena je i kamena glava za koju jedan od vodećih autoriteta za arheologiju Nenad Cambi tvrdi da je zapravo Faustina Mlađa, žena Marka Aurelija. Isto tako, bušenje ispod rijeke Jadro, prolazak kroz velike i nezgodne prometne čvorove, u cestama koje su zakrčene drugim oblicima infrastrukture, presijecanje željezničke pruge plinovodom doista je pothvat za sebe, pun izazova i zastoja. To je svakako kruna plinofikacije Dalmacije. Trenutno smo snažno fokusirani na završavanje svih otvorenih trasa plinovoda u Splitu i dobivanje potrebnih dozvola. Želimo čim prije korisnicima poput bolnica, škola, ali i svima drugima koji su u visokom stupnju tehničke pripremljenosti za prelazak na plin, omogućiti spajanje na našu mrežu. Svakog dana imamo oko 50 različitih korisnika u različitim fazama priključenja. Bolnice su spremne, a cilj nam je da ih zajedno s nekoliko škola priključimo prije ljeta. Zatim nastavljamo s aktivnostima prema svim ostalim najavljivanim korisnicima. Ovo je idealan trenutak da se riješi problem s grijanjem na Blatinama kroz obnovu 14 MW stare kotlovnice i toplinarske infrastrukture, kojom upravlja Grad Split, ali za ovo su potrebni zajednički napori. U ovom trenutku nije nam u fokusu plinovod prema Kaštelima.
Cijena priključka destimulira potrošače. Zašto je cijena takva i da li postoji potencijal za smanjenje cijene?
Cijenu priključka regulira HERA i ona iznosi 5.500 kuna te je vrlo slična svim drugim gradovima i općinama u Hrvatskoj, a od nekih je čak i jeftinija. U iznos od 5.500 kuna koji se plaća nama, uključena je naknada za priključenje na mrežu, kućište, razvodnik i regulator tlaka. Za višestambene zgrade cijena je niža, ovisno o broju stanova. Pored toga se plaća trošak od 1.500 kuna za mjerno mjesto, no ne nužno EVN-u. Dakle, sve zajedno to iznosi 7.000 kn uvećano za PDV i taj trošak je jednokratan. Ostali troškovi ovise o kućanstvu, ovisno o stupnju opremljenosti za prelazak na prirodni plin. Ako trenutno koriste ukapljeni plin, se građani se vrlo jednostavno i povoljno mogu prebaciti na prirodni plin. Nije vjerojatno da bi se cijena priključka mogla bitno mijenjati, međutim to nije jedini element kojim se treba rukovoditi pri prelasku na plin. Glavni motiv za prelazak na plin zapravo je razlika u cijeni energenata. Tako korisnici ukapljenog naftnog plina plaćaju 60 % višu cijenu po kWh energije, dok korisnici lož ulja plaćaju 40 % višu cijenu po kWh energije. Jednom kada se plati priključak, slijedi značajno bolji komfor uz znatno niže troškove i potpuni izostanak logističkih briga koje bi korisnik imao s drugim energentima.
Razmatrali ste svojedobno dati ponudu za kupovinu udjela u Koprivnica plinu, no odustali ste. Nedavno je RWE kupio Montcogim plinaru a spominje se i privatizacija još nekih distributera. Kako gledate na konsolidaciju u sektoru i imate li tu kakve ambicije?
Istina, razmatrali smo te mogućnosti, no do sada se nismo odlučili predati obvezujuću ponudu. Zanima nas što se događa na tržištu i aktivno pratimo trendove. Dobro poznajemo regulativu i tržište i sve dionike na tržištu i zato nam je sada puno lakše procjenjivati. Otvori li se neka prilika koja se uklapa u našu strategiju, ali i u naše visoke tehničke i sigurnosne standarde, zasigurno ćemo razmisliti. U ovoj fazi razvoja tržišta konsolidacija je logičan proces i vjerujem da je neizbježna, pogotovo kad se uzme u obzir broj sudionika i veličina tržišta. Pri tome bi svakako trebalo izbjegavati je bilo kakvu prisilnu ili administrativno nametnutu konsolidaciju. To bi svakako bio korak natrag.
Ličko-senjska županija zainteresirana je dati koncesiju za plinofikaciju, no čini se da nemaju novaca ni za potrebnu dokumentaciju. Bi li bi vas zanimalo širiti svoje koncesijsko područje u tom smjeru?
Pozdravljam svaki korak prema plinofikaciji područja bez plinske infrastrukture. Plin donosi brojne koristi cijeloj zajednici, pa zašto u njima ne bi uživala i Lika? Ličko-senjska županija je 2013. imala natječaj koji nije uspio, a u međuvremenu je istekla i lokacijska dozvola. Mi smo bili jedini koji smo tada preuzeli dokumentaciju. Na kraju ipak nismo dali ponudu jer nismo vidjeli business case, a i fokus nam je tada bio drugačiji. Pratit ćemo razvoj situacije, ali u ovom trenutku smo fokusirani na plinofikaciju Splita, Šibenika i u nekim dijelovima Zadra.
Prošlu godinu obilježila je vrlo agresivna kampanja protiv termoelektrane Peruća na plin pa mu je na koncu i županija okrenula leđa. Jeste li to doživjeli kao atak na plin kao gorivo?
Nipošto. Prirodni plin je najčišće fosilno gorivo i uz distribucijsku infrastrukturu visokih tehničkih i ekoloških standarda, kakvu mi gradimo, omogućuje građanima, javnim ustanovama, sportskim objektima, poslovnim i industrijskim korisnicima dugoročno najbolje rješenje svojih energetskih pitanja. Mislim da se tu ne radi toliko o plinu kao energentu, već o tehnologiji proizvodnje električne energije, na bilo koje gorivo, i procjeni koliko ona može utjecati na okoliš.
Možete li komentirati prijedlog novog Zakona o tržištu plina, koji između ostalog prolongira liberalizaciju cijena plina za kućanstva do 2021.?
Liberalizacija cijena podrazumijeva njihovo određivanje na tržištu kroz ponudu i potražnju. Cijene svih energenata u Hrvatskoj su liberalizirane i podložne su tržišnim utjecajima, ma kakvi god oni ustvari bili, osim prirodnog plina za kućanstva. Novi Zakon o tržištu plina predstavlja pola koraka prema potpuno liberaliziranom tržištu, iako zapravo mnogima nije jasno zašto to nije završni korak prema tržišnim cijenama za sve. Ne vjerujem da bi bilo velikih promjena u cijenama jer se cijene već sada određuju pomoću benchmarka s različitih burzi i mi kao zemlja ne možemo puno utjecati na pomake u ponudi i potražnji. U tom smislu smo svi sudionici tog velikog Europskog tržišta, ali više kao pratitelji zbog same veličine našeg tržišta, kao što je to slučaj kad su u pitanju naftni derivati. Ono što mislim da će liberalizirano tržište definitivno donijeti građanima su pogodnosti kroz tzv. cross selling i vezivanje drugih proizvoda i usluga, što u konačnici otvara cijeli spektar koristi liberalizacije. Vjerujem da bi se građani za nekoliko godina navikli na cijenu plina koja se određuje na tržištu.
