Financijski udar na HERA-u i HANDA-u pokazuje da je voda došla do grla

Autor: Nina Domazet Objavljeno: 09.01.2014. 🕜 14:42 Lokacija:

Tijekom blagdana država je oduzela HERA-i akumulirana sredstva te se zadužila kako bi sama od sebe otkupila dionice Janafa, a sve kako bi se napunio državni proračun. HERA će moći funkcionirati s postojećim prihodima, a pred HANDA-om su izazovna ulaganja koja će morati biti financirana iz proračuna. Suprotno očekivanjima energetski sektor nije postao predvodnik oporavka, niti on to treba i može biti u ovako alarmantnim okolnostima. Bez stvaranja preduvjeta za proizvodnju, inovacije i malo poduzetništvo kriza će se nastaviti produbljivati.

Uoči Nove godine i odmah na njezinom početku Vlada je donijela dvije za energetski sektor vrlo važne odluke koje su s obzirom na tajming, prošle sasvim nezapaženo u medijima. Te odluke tiču se Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA) i Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) i obje imaju veze s otežanim punjenjem proračuna.

Uoči Božića Vlada je na telefonskoj sjednici donijela odluku da Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP je bivši AUDIO, poznatiji i kao privatizacijska agencija) od HANDA-e kupi 24,5 posto dionica Janafa. Druga Vladina odluka iza koje također stoji ministar financija Slavko Linić, je ona o oduzimanju 37,8 milijuna kuna akumuliranih prihoda HERA-e. Obje odluke mogle bi imati utjecaja na optimalno funkcioniranje energetskog sektora ili neki bi rekli 'koliko para, toliko muzike'. No, krenimo redom.

Država se odlučila zadužiti za više od 600 milijuna kuna kako bi sama od sebe kupila dionice Janafa. Naime, HANDA je proračunska agencija, ali CERP je izvanproračunski korisnik i može se zaduživati, podići kredit i uplatiti novac HANDA-i. Taj novac postat će tako dio prihoda državnog proračuna. Zanimljivo je da za kredit potreban za tu transakciju jamči država, a CERP ga je obavezan platiti i u slučaju promjene vlasničkih odnosa korisnika kredita. Dakle, javni dug raste i po toj osnovi, ali proračun dobiva instant injekciju.

Tu je puno neodgovorenih pitanja, na koje nismo uspjeli dobiti odgovor ni od CERP-a ni od HANDA-e, čiji dužnosnici su ostali nedostupni. Ako su jamstvo za kredit same dionice, postoji li dakle mogućnost da te dionice promijene vlasnika? Hoće li CERP prodavati dionice ili Janaf ostaje tvrtka od posebnog državnog interesa, kako se ranije govorilo? Na koncu, zašto je bilo nužno da uopće dođe do prodaje dionica koje su ionako u državnom vlasništvu, pa bile one u portfelju Agencije ili CERP-a svejedno je, ako postoji strategija za Janaf? Jeli riječ samo o manevru za punjenje državnog proračuna, a ako i je manevar, onda je riječ o vrlo skupoj igri koju su ugledni ekonomisti prozvali lošim upravljanjem javnim dugom.

HANDA se već dulje vrijeme nalazi pod posebnom paskom ministra Linića. Ta je agencija, postavši proračunski korisnik odlukom Ministarstva financija, ostala bez više od 500 milijuna kuna, zarađenih povećanjem vrijednosti naftnih zaliha zbog rasta cijene nafte. Njezina osnovna djelatnost je formiranje obveznih zaliha nafte i naftnih derivata. Sirovu naftu HANDA skladišti u Janafovim spremnicima, a motorna goriva u inozemstvu, jer nema dovoljno prostora na teritoriju države. Ove godine za to će biti spremna skladišta na Žitnjaku, pa će trebati prodati rezerve u inozemstvu i kupiti nove, za domaća skladišta. Riječ je o 100.000 tona derivata, za što treba velik novac. Ali, HANDA više nije poduzetnik sa samostalnim sredstvima, već sve ovisi o tome koliko je umješna u upravljanju rezervama i koliko im Linić daje i uzima. A, svi znamo kako nam se proračun puni. Kakav je proračun HANDA-e za ovu godinu, računa li Linić na ekstra izdatke i je li ritam zanavljanja rezervi optimalan, nismo uspjeli saznati, a ta agencija nalazi se pod povećalom europskih institucija pa se o svakom pokretu državnih rezervi izvještavaju mjerodavne europske institucije. Bivši ravnatelj HANDA-e, Krešimir Baranović radio je uzoran posao, a Hrvatska nije imala nijednu aferu na tom polju, pa neka samo tako ostane.

I HANDA i HERA ključne su za dobro financiranje energetskog sektora, a obje agencije raspolažu s više novaca nego što im je država u ovoj situaciji u mogućnosti dati. HERA-ini najznačajniji prihodi dolaze od naknada za obavljanje energetskih djelatnosti koja nije visoka, no ipak je dovela do značajne akumulacije novca, tako da ima logike taj novac iskoristiti za nešto drugo. Vlada se sada sprema na objedinjavanje agencija, a tijekom prošle godine postojali su pritisci da HERA uđe u proračun, što ne bi bilo dobro. Agencija zapošljava velik broj visokoobrazovanih i uskospecijaliziranih stručnjaka koji su traženi u privatnom sektoru, gdje mogu dobiti i bolji novac. Plaće u HERA-i su ispod prosjeka za plaće u drugim agencijama, a s plaćama kakve imaju državni službenici HERA bi ostala bez nekih ključnih kadrova, što bi bilo loše za energetski sektor. Posezanjem u HERA-inu blagajnu čini se da je opasnost njezinog ulaska u proračun izbjegnuta ili barem otklonjena na neko vrijeme, jer HERA će se moći "pokriti" zarađenim u 2013.

Nakon ulaska u Europsku uniju HERA-ine obveze su znatno veće nego prije. Od bliskije suradnje s ACER-om pa do nadzora provedbe Trećeg energetskog paketa za kvalitetne odluke potrebno je znanje koje treba moći nečime platiti. Slična situacija je i s obvezom formiranja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata.

Odluke Vlade vezane za HANDA-u i HERA-u zapravo pokazuju da je voda došla do grla, a tu se već treba zabrinuti. Novca kronično manjka, a ministar Linić sakuplja sve što se sakupiti da i pritom puno ne bira kako da dođe do sredstava. Stanje državnih financija je zaista alarmantno, a mnogima to i dalje nije do kraja jasno. Ključni preduvjeti za oporavak gospodarstva nisu napravljeni, vrijeme nepovratno prolazi, a porezna presija jača nastojeći kompenzirati pad gospodarstva već pet godina zaredom. Energetski sektor nije postao perjanica oporavka, niti on to može postati preko noći, forsiranim državnim investicijama koje je svojedobno iz rukava vadio Radimir Čačić. Na žalost, taj model pripada prošlosti, a bivši ministar to nije mogao shvatiti jer nije razumio da bez stvaranja novih proizvoda infrastrukturna ulaganja u energetiku plaćaju postojeća radna mjesta, a kriza se produbljuje. Kad je o cijeni energije riječ država je do sada snažno opteretila samo cijenu naftnih derivata, a s davanjem autocesta u koncesiju cijena derivata neće pasti. Dadžbina na obnovljive izvore energije je rasla, a njihov rast se sada pokušava obuzdati jer se pokazuje da nacionalno gospodarstvo od toga nema veće koristi. Energetski sektor tradicionalno ima novaca, a na momente se čini da bi i on mogao s vremenom postati kolateralna žrtva lošeg stanja. Ako je zaista tako, loše nam se piše.

TAGOVI