Samo šest mjeseci od početka liberalizacije tržišta električne energije Hrvatska je doživjela nevjerojatan iskorak - cijene električne energije za kućanstva značajno su smanjene, a kupac je konačno došao u centar interesa opskrbljivača. I što je najbolje, više se nećemo vratiti na staro! Pojava konkurencije natjerala je monopolista da usmjeri fokus na zahtjeve kupaca. HEP Opskrba, još prije nekoliko godina omrznuta među poduzetnicima, sada radi na inovativnosti svojih proizvoda i fleksibilnija je nego ikada. Konkurencija čini čuda, to se mora priznati. Sličan proces tek treba doživjeti HEP ODS, velika tvrtka u kojoj strukture ipak djeluju kruće. Da se nije dogodilo tržišno natjecanje poželjnih promjena sigurno ne bi bilo ovom dinamikom. Iako alternativni opskrbljivači negoduju, stvari se očigledno kreću nabolje, u smislu da su identificirani problemi kojima se treba pozabaviti. Ključni problem je što zakone koji su dio Trećeg energetskog paketa tek treba dopuniti podzakonskim aktima, pa sustav promjene opskrbljivača sada funkcionira na "pomoćnim kotačima".
Alternativni opskrbljivači žale se na poteškoće s prebacivanjem kupaca, jer podaci koje dostavljaju nisu usklađeni s onima koje ima monopolist, pa proizlazi da se svakim takvim slučajem treba detaljno baviti, što oduzima vrijeme i energiju.
Također, nedostaju kvalitetni povijesni podaci o potrošnji kako bi opskrbljivači mogli lakše sastaviti ponudu i planirati svoju fleksibilnost kako bi umanjili rizik od pogrešnog planiranja. Tu se dolazi do problema naplate energije uravnoteženja. Energija uravnoteženja je znatno skuplja nego na okolnim tržištima, nabavlja se i naplaćuje netransparentno, upozorava opravdano HEP-ova konkurencija.
Takvi propisi diskriminiraju sve alternativne opskrbljivače i pogoduju monopolistu na još neuređenom tržištu. Tržište nije ludo razigrano ni u okolnim zemljama, no trošak energije uravnoteženja tamo ne predstavlja tako velik uteg na poslovanje.
Svi ovi problemi posljedica su toga što je Hrvatska kasnila s transpozicijom europskog energetskog zakonodavstva. Posao je započet još u mandatu bivše Vlade, izgubljeno je na tome gotovo godinu dana, jer kad su parlamentarni izbori, država nam godinu dana uopće ne funkcionira. Da se to nije dogodilo i da su se zakoni i podzakonski akti donosili paralelno - što je svakako optimalno - sve bi bilo spremno kada se ovog proljeća otvorio prozor za ulazak alternativnih opskrbljivača u segment opskrbe kućanstava. Krivac za to je što Hrvatska tradicionalno ne njeguje, ne obrazuje i ne vrednuje svoju birokraciju koja je temelj svake uređene države. Hrvatska nije uređena država, niti će biti dok ne uredi svoju birokraciju. Posezanje za parcijalnim rješenjima, poput Zakona o strateškim investicijama trebao bi biti presedan koji se neće ponoviti.
Općenito, institucijama nije dobro stavljati na kušnju povjerenja korisnika u funkcioniranje sustava, posebno ako su potencijalne koristi za njih trenutno zaista velike. Cijene električne energije u padu su i u ovoj krizi svi imaju pravo ostvariti koristi od situacije koja se lako i brzo može promijeniti. Kupce ne zanimaju poteškoće s kojima se opskrbljivač suočava, niti je na njima da brinu o "switchingu". Ako taj proces ne ide glatko, predomislit će se i ostati kod opskrbljivača kod kojeg su već bili. Razigrano tržište ima dosta benefita, a jedan od najvažnijih je usporavanje rasta cijene električne energije.
Iskustva zapadnih zemalja pokazala su da je upravo liberalizacija tržišta donekle pomogla kupcima lakše podnijeti teret sve većeg troška koji u cijeni struje predstavljaju obnovljivi izvori. Mi s tim još nemamo poteškoća, no nastavi li se neobuzdani rast ulaganja u OIE, itekako ćemo imati. Prosječno, cijena električne energije u Hrvatskoj čini otprilike 48% krajnje cijene koju plaćaju kućanstva, 32% otpada na prijenos i distribuciju, i 20% na PDV i naknadu za OIE. Prema krajnjoj cijeni struja se možda čini jeftina no podaci neumoljivo pokazuju da prema indeksu kupovne moći Zagrepčane račun za struju boli više nego Bečane, Parižane, Londončane, Rimljane ili Beograđane...
Zato se treba nadati da će institucije dobro odraditi posao za koji su plaćene, te da su sve ranije navedene poteškoće samo dječje boljke koje će biti brzo riješene u interesu svih sudionika na tržištu, ali i tržišta u cjelini. To je glavni preduvjet da se svi postojeći pozitivni trendovi održe i razviju u što kraćem vremenu i što bezbolnije. Kupci su konačno u centru interesa i srećom za njih, nema povratka na staro...