Direktor LNG Hrvatske Mladen Antunović ovaj je tjedan izjavio je da je 12 tvrtki iskazalo neobvezujući interes za zakupom 4 do 6 milijarde m3 plina iz LNG-terminala koji bi se trebao graditi na otoku Krku. Inicijalni interes poklapa se s planiranim kapacitetom terminala, pa se može zaključiti da je riječ o jako dobroj vijesti. Ključna stvar u LNG-projektu nije pronaći investitora već pronaći tržište, jer u tom slučaju ne bi trebalo biti poteškoća naći i tvrtku koja je zainteresirana graditi terminal i upravljati njime.
Općenito, klima za plin u Europi nije dobra. Potrošnja je u slobodnom padu a i cijene ruskog plina u Europi znatno su pale u proteklih par godina. Ako se taj pad nastavi, alternativna dobava (LNG) bit će manje konkurentna.
Naime, nekolicina tvrtki (među njima su i potencijalnih kupci LNG-a preko Krka) podiglo je tužbu protiv Gazproma, a tu je i prigovor Europske komisije za kršenje tržišne utakmice koji optužuje Ruse za nefer politiku plaćanja brojnim srednjoeuropskim zemljama. Ruskom divu prijeti kazna od više milijardi dolara, a ovaj pritisak mogao bi rezultirati daljnjim padom cijena njegovog plina na europskom tržištu, što i jest krajnji cilj sudovanja. Europa u LNG-u vidi oruđe pritiska na Gazprom bez kojeg ne može, što je legitimno. Ipak, ključna stvar je da trošak energetske infrastrukture ne padne isključivo na leđa potrošača, a EU još nije izašla s učinkovitim načinom sufinanciranja takve strateške infrastrukture, jer pokazuje se da je velik broj LNG-terminala nerentabilan. Europa već sada ima uvozni kapacitet od 150 milijuna tona LNG-a, a prosječna iskorištenost kapaciteta kreće se oko 22%. Sigurnost opskrbe je ponekad preskupa.
Hrvatska u LNG-projekt praktički ulazi iz usluge, zbog dobrog geopolitičkog položaja, ponukana inicijativom iz EU i SAD-a. Procjenjuje se da bi potreba za LNG-om na okolnim tržištima Austrije, Češke, Slovačke, Srbije, Slovenije, Makedonije i BiH mogla biti oko 3,7 milijardi m3. Na domaćem tržištu s potrošnjom od 2,2 milijarde m3 plina, koja pada šest godina za redom, objektivne potrebe za skupljim LNG-om nema, iako je u nekim studijama projicirano da bi na domaćem tržištu moglo biti prodano 0,5 milijarde m3 plina godišnje, što je puno. Ipak, bio bi presedan da zemlja koja udomljava sofisticiranu infrastrukturu poput LNG-terminala, istodobno ne kupuje taj plin. U Litvi, koja je zbog diverzifikacije dobave za baltičke države instalirala plutajući LNG terminal (FSRU) kapaciteta četiri milijarde m3 godišnje, uvedeno je pravilo da veliki potrošači moraju četvrtinu svojih potreba za plinom zadovoljavati preko terminala. Za gospodarstvo te siromašne države čija potrošnja plina je blizu hrvatskim brojkama, problem financiranja LNG terminala je znatan.
Najveći litvanski potrošač plina, petrokemijska tvrtka Achema ovaj tjedan nepravomoćno je sudski prisiljena platiti 16 milijuna eura taksi za održavanje terminala, a ukupna suma poreza za prethodne godine navodno se približila 90 milijuna eura. Achema, koja godišnje kupuje 1,3 milijarde m3 plina se buni i tvrdi da će dobavom skupljeg LNG-a postati nekonkurentna, no uzalud - malj države bit će, izgleda, jači.
Takav netržišni pritisak na industriju naišao je na odobravanje Europske komisije jer se poklapa s njihovim geopolitičkim interesima. Isti ti politički i ini interesi prisutni su kad je riječ o hrvatskom LNG terminalu, koji je visoko na listi energetskih prioriteta EU.
Zato se ima razloga zapitati kako će se financirati terminal na hrvatskoj obali, čija gradnja je znatno skuplja od FSRU-u u Litvi. Je li izvedivo da Hrvatska uopće ne dobavlja plin preko terminala? Ako ne, tko će od hrvatskih potrošača kupovati taj plin, koje količine, po kojoj cijeni i što će to značiti za konkurentnost tvrtki koje dobavljaju taj, skuplji plin.
Razmatra li Hrvatska, po uzoru na Litvu, uvesti pravilo koje će prisiliti domaću industriju i ostale velike kupce da kupuju LNG? Hoće li i HEP, danas-sutra 100-postotni vlasnik LNG Hrvatske, morati kupovati LNG i hoće li se to dogoditi i Petrokemiji u kojoj država još uvijek ima značajan udio? Ako se tako nešto dogodi, bit će to prava katastrofa za plinski sustav u cjelini, jer i s ovim dobavnim cijenama plina industrija i ostali kupci jedva drže glavu iznad vode. Pola milijarde m3 LNG-a na hrvatskom plinskom tržištu stvorilo bi popriličnu gužvu. To su pitanja na koja bi trebalo dati odgovor.
