Nepravomoćnom zatvorskom osudom Ive Sanadera za mito u zamjenu za upravljačka prava u Ini stvoreni su uvjeti da se dogodi još nedavno nezamisliv tektonski poremećaj u odnosima države i strateškog "neprijatelja" u Ini, MOL-a. Hoće li biti: "tresla se brda..." ili će zaista doći do dramatičnog zaokreta u tom partnerstvu, ovisit će o pravosuđu ali i o politici. Presuda je nepravomoćna i Prvi dodatak dioničarskom ugovoru, koji je proširio ionako prevelika prava MOL-a koja datiraju iz 2003., ne može se raskidati do pravomoćnosti presude. No, moguće je da sadašnja dugovječna pat-pozicija neće dugo trajati.Može, moglo i trebalo bi se dogoditi da Državno odvjetništvo RH, radeći po službenoj dužnosti u interesu države do pravomoćnosti presude Sanaderu zatraži suspenziju prava iz Ugovora potpisanog u koruptivnim okolnostima. S obzirom da je riječ o upravljačkim pravima u kompaniji, koja je još od 2009. posve pod kontrolom MOL-a, takav razvoj situacije unio bi organizacijski kaos u Inu s kojim se treba znati nositi kako ne bi došlo do potpunog zastoja u funkcioniranju tvrtke.
Pitanje je bi li Inina interna lista donošenja odluka (tzv. LODO), koja na operativan način oslikava MOL-ovu prevlast u Ini uopće "preživjela" suspenziju Prvog dodatka dioničarskom ugovoru. Naime, ni jedna odluka ne donosi se bez konzultacija s Budimpeštom. Suspenzijom ugovora upravljačka prava bi s Odbora izvršnih direktora trebala biti prenesena na šesteročnu Upravu u kojoj sada presudan glas ima predsjednik Uprave Aldott, koji bi bez tog prava suspenzijom mogao ostati. Dakle, kako organizirati poslovanje kompanije koja zapravo uopće više nije u hrvatskim rukama i kako suspendirati ugovor sklopljen u koruptivnim okolnostima, bez istodobne cjelokupne revizije odnosa sa MOL-om?
Nije jasno jesu li u Vladi očekivali ovakav razvoj situacije kad su smjenjivali Nadzorni odbor čiji je angažman uvelike pripomogao u raskrinkavanju nakaradnog sustava upravljanja Inom. Ta smjena doživljena je kao najava zaokreta politike prema MOL-u u smislu pomirljivije retorike. Presuda Sanaderu stvari bi mogla i trebala odvesti u drugom smjeru. Očekujući pravomoćnost, Vlada bi mogla razmisliti o pokretanju procesa revizije Dioničarskog ugovora iz 2003. kako bi se vidjelo je li MOL ispunio sve ciljeve koje je pred njega postavljalo strateško partnerstvo u Ini. Problem kod te revizije mogli bi predstavljati rokovi. Naime, MOL se ugovorom iz 2003. obvezao zadržati i razvijati rafinerije u Sisku i Rijeci, no u ugovoru je omaškom ili namjerno propušteno navesti rok u kojem bi MOL trebao modernizirati te rafinerije. Iako je RN Rijeka "zapela" na prvoj fazi, a u RN Sisak prva faza nije ni dovršena, nešto se na sitno "raducka", a MOL može reći da Dioničarski ugovor nigdje ne spominje rokove. Slično je i s modernizacijom maloprodajne mreže. Hrvatska je davno, još u doba prvog mandata SDP-a propustila priliku strateškom partneru dati ikakve rokove, pa kako se sada može buniti što posao ne ide predviđenim tempom?!
Izvjesno je da će Vlada sada biti pod velikim pritiskom javnosti da kompetentno popravi ono što je Sanader "zabrljao", a to u najmanju ruku znači da bi vlasnički udjel trebao ocrtavati upravljačka prava. Država kontrolira oko 44,8% Ininih dionica, dok 49,1% kontrolira MOL. U javnosti su kontinuirano prisutne spekulacije da bi se MOL nakon presude Sanaderu mogao "legitimirati" s još dva-tri posto dionica kupljenih u posljednje dvije godine. Eventualno podrijetlo tih dionica moglo bi biti diskutabilno, smatra HANFA koja je lani podnijela kaznene prijave zbog nezakonitog trgovanja i gospodarskog kriminala, jer se sumnja da se MOL služio povlaštenim informacijama. DORH te prijave nije ni odbacio ni prihvatio, što kao mač visi MOL-u iznad glave. Sada, nakon presude Vlada je stavljena u poziciju da poduzme odlučujuće korake u zaštiti državnih interesa u Ini. Jadranka Kosor puno je htjela, ali nije se usudila zbog Europske Unije, što iz današnje perspektive ima smisla.Činjenica je da državi oružja u rukama ne nedostaje, samo je pitanje hoće li se osmjeliti upotrijebiti ih. Ili će možda čekati ulazak u EU i pravomoćnost presude Sanaderu? Zoran Milanović iz oporbe u svom stilu lakonski je poručivao da "ozbiljan svijet ne raskida ugovore i da provincijalci to trebaju znati". Da li bi se usudio danas reći isto, sada kad mora znati da njegove riječi imaju bitno veću težinu, a on je taj "provincijalac" od kojeg se očekuje da povuče potez? Znakovito je da predsjednik Ivo Josipović uopće nije želio komentirati presudu Sanaderu, a s reakcijom se ne žuri ni premijer koji se u ranim poslijepodnevnim satima još nije oglasio. Ili se na ovom mjestu opet treba zapitati ima li ova Vlada nekakav Plan 21 za Inu?