Stanje s primjenom bioplina u Srbiji vrlo je slično onome u Hrvatskoj i stoga između dvije zemlje postoji velik prostor za razmjenu iskustava i mišljenja. To se može zaključiti iz jednoga od razgovora 'jedan na jedan' na prošli mjesec održanom Seminaru o mogućnostima primjene energije iz biomase, bioplina i otpada Biomasa & bioplin. Sugovornica je pri tome bila Lidija Zelić, predsjednica Udruženja Biogas Srbija.
Radi se o krovnoj organizaciji tvrtki i ustanova koje su izravno ili neizravno povezane s bioplinom i bioplinskim postrojenjima u Srbiji. Danas je takvih postrojenja u punom pogonu širom Srbije ukupno 48, a njihova ukupna prosječna instalirana snaga kreće se oko 48 MW. Uz to, tu je još 35 postrojenja koja već imaju privremeni status povlaštenog proizvođača i u nekoj su fazi izgradnje (iako je za očekivati da neće baš sva biti ostvarena). No, tu su i tri postrojenja koja su izašla iz sustava 'feed in' tarife, od čega su dva u cijelosti prestala s radom.
Električna energija iz tih postrojenja u pravilu se predaje u javnu elektroenergetsku mrežu, dok se toplinska energija ponajviše troši za vlastite potrebe ili predstavlja otpadnu toplinu. To je razlog zašto sve više vlasnika i operatora bioplinskih postrojenja u Srbiji razmišlja o prenamjeni takvih postrojenja u ona za proizvodnju biometana, tj. za isporuku proizvedenog bioplina u plinsku mrežu. Naime, to se smatra vrlo prikladnim načinom na koji bi se sav proizvedeni bioplin mogao iskoristiti u cijelosti.
Seminar je također bila prilika da snimimo kraći intervju s predsjednicom Udruženja Biogas Srbija. Pogledajte ga...
