U nastavku seminara Biomasa & Bioplin 2026 naglasak je bio na bioplinu i otpadnom mulju s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a predstavljena su i iskustva iz Srbije te Bosne i Hercegovine.
U razgovoru "jedan na jedan" Lidija Zelić predstavila je Udruženje Biogas Srbija, osnovano 2012. godine s ciljem okupljanja tvrtki koje su planirale izgradnju prvih bioplinskih postrojenja u Srbiji. Udruženje danas okuplja oko 50 članova, u čijem je vlasništvu više od 30 elektrana na bioplin s ukupnom instaliranom snagom većom od 30 MW. Aktivni je partner njemačkog Stručnog saveza za bioplin (FvB) i članica Europskog udruženja za bioplin (EBA).
Ante Čikotić iz tvrtke Inovapro govorio je o Agroindustrijskom energetskom parku u Gospodarskoj zoni Čaporice pokraj Trilja, koji se prostire na 50.000 četvornih metara. Ondje je nedavno u pogon puštena prva faza projekta, bioplinsko postrojenje koje radi na načelu suhe anaerobne digestije, što je jedinstveno u Hrvatskoj. Postrojenje energetski iskorištava biootpad iz hotela, restorana i trgovačkih centara te proizvodi električnu i toplinsku energiju, umjesto da taj otpad završi na odlagalištima, što je najgori način njegova zbrinjavanja. Sljedeća faza projekta je zeleni podatkovni centar klase 4 prema normi EN 50600, prvi takav u Hrvatskoj.
Energetska neutralnost
Zijah Mahmutspahić iz Hrvatskih voda upozorio je da nova europska Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda iz 2024. godine nalaže da uređaji za pročišćavanje otpadnih voda veći od 10.000 ekvivalentnih stanovnika u razdoblju od 2030. do 2045. dostignu energetsku neutralnost. Presudnu ulogu u tome imat će otpadni mulj, čijom anaerobnom stabilizacijom nastaje bioplin koji se može energetski iskoristiti. Posljedica direktive bit će da će se komunalni otpadni mulj sve više koristiti za proizvodnju bioplina na samim uređajima, pa kao biomasa neće biti dostupan za vanjske potrebe.
Na to se nadovezao Krešimir Marijanović iz Brod-plina, koji je istaknuo da elektromobilnost nije jedini put prema dekarbonizaciji prometa. Jedno od rješenja je stlačeni prirodni plin biološkog porijekla, a primjer bi mogao biti Slavonski Brod. Bioplin iz tamošnjeg pročistača zasad se koristi za zagrijavanje digestora i skladišti u spremniku volumena 670 kubnih metara, odakle napaja sustav grijanja ili, u slučaju viškova, odlazi na plinsku baklju. Analizirana je mogućnost njegova pročišćavanja i stlačivanja u takozvani bio SPP, kojim bi se mogla puniti vozila na već postojećoj punionici SPP-a u Slavonskom Brodu. Takvo bi se rješenje moglo primijeniti i u drugim hrvatskim gradovima s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda.
Nova tehnologija sušenja
Viktor Simončič govorio je o gospodarenju muljem, koje je u Hrvatskoj značajan izazov zbog ograničenih mogućnosti njegove konačne oporabe i zbrinjavanja. Osušeni mulj mogao bi se koristiti u cementnoj industriji, no glavna je prepreka velik udio vode, a postojeći postupci sušenja su energetski zahtjevni, skupi i složeni. Predstavio je novu tehnologiju sušenja kojom se postiže udio suhe tvari veći od 90 posto, a čija je primjenjivost demonstrirana na mulju s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Mostaru. Osvrnuo se i na zakonodavni okvir: "Mi ne znamo interpretirati EU zakonodavstvo. Njemačka ima 17 interpretacija uredbe o korištenju muljeva, mi jednu. Ne može!"
O stanju u Bosni i Hercegovini govorio je Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku i Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Bosna i Hercegovina ima veći udio obnovljivih izvora u potrošnji finalne energije od Europske unije, 37 naprema 26 posto. Biomasa čini više od 60 posto svih obnovljivih izvora, odnosno oko 22 posto potrošnje finalne energije, dok je u EU-u taj udio 14 posto. Bioenergija se ponajprije troši za grijanje, a instalirana snaga postrojenja za proizvodnju električne energije iznosi samo oko 1,59 MW iz bioplina i 1,12 MW iz biomase. Potencijal za veće korištenje i dalje je značajan, prije svega kad je riječ o biomasi iz sječe šuma.
Gdje zapinje?
Okrugli stol "Biomasa & bioplin u praksi – gdje zapinje?", koji je moderirala Nina Domazet iz Energetike Marketing, okupio je Marijana Cengera iz Hrvatske udruge proizvođača bioplina, Viktora Horvatinovića iz PEARL Holdinga i Grupacije za biomasu Hrvatske gospodarske komore te Zlatka Zmijarevića iz Hrvatske energetske regulatorne agencije. Razgovaralo se o problemima u izvođenju projekata, od pripreme i ishođenja dozvola do priključenja na elektroenergetsku mrežu, o pogonu i održavanju postrojenja te o prijedlozima za uklanjanje uskih grla.
Horvatinović je istaknuo da proizvođači energije iz biomase Hrvatskim šumama plaćaju velike iznose za gospodarenje, ali da su u pozitivnoj priči, jer uz električnu proizvode i toplinsku energiju. Kako je rekao, ulaganja u kapacitete omogućila su drvnom sektoru da ide dalje te da se izbjegne priča po kojoj izvozimo trupce, a uvozimo namještaj. Prikazao je najveće kogeneracijsko postrojenje u Hrvatskoj, ono u Babinoj Gredi. Sektor je, prema njegovim riječima, izuzetno žilav, jer su cijene biomase bile podivljale, a sektor je pokazao da to može izdržati.
Cenger je naveo da je nakon ranijih poremećaja većina bioplinskih postrojenja vraćena u sustav. U vezi sa Zakonom o obnovljivim izvorima energije tražili su model za prijelazno razdoblje kako ne bi došlo do zaustavljanja postrojenja. Naglasio je da s bioplinom nisu imali problema s učinkovitošću te dodao: "Prvi u Hrvatskoj proizvodimo ekološko peletirano gnojivo."
Na okruglom stolu postavljeno je i pitanje imamo li predimenzionirana postrojenja. Zmijarević je istaknuo da postoji problem s određenim lokacijama, jer je riječ o greenfield investicijama na mjestima gdje su priključci bili jeftini. Neka postrojenja nisu mogla ostvariti poticajnu cijenu za isporučenu energiju. Čim učinkovitost nekog postrojenja padne ispod 50 posto, HERA izdaje uvjete za njezino povećanje, a kod određenih postupaka ne dopušta nastavak dok se dokumentacija ne prilagodi. "Svi su usmjereni na gradnju, a kad krene eksploatacija, onda dolazi HERA sa svojim zahtjevima", rekao je. Kod bioplina je, prema njegovim riječima, situacija slična, jer je također riječ o greenfield investicijama, a stanje ovisi od postrojenja do postrojenja.
S regulatornog stanovišta, smatra Zmijarević, državne potpore trebalo bi dodjeljivati tako da budu nešto manje, ali da svaki investitor shvati vrijednost toplinske energije. Profitabilnost bi trebala biti motivator koji će investitore potaknuti na dodatna ulaganja.
