Nobelova nagrada za kemiju za 2026. godinu dodijeljena je Henriju B. Kaganu i Kensu Soaiju za otkriće nelinearnih efekata i autokatalize u asimetričnoj organskoj sintezi. Znanstvenici su riješili stoljetnu kemijsku misteriju: kako homokiralnost nastaje u prirodi - svojstvo u kojem živi organizmi koriste samo jedan od dva zrcalna oblika molekula. Poput ljudskih ruku, aminokiseline imaju dva zrcalna oblika, ali samo se jedan nalazi u proteinima naših stanica.
Kemičari dugo nisu mogli shvatiti kako je nastala ta selektivnost. Eksperimenti s reakcijama sposobnim za stvaranje obje zrcalne slike uvijek su davali jednake omjere. Međutim, za stvaranje lijekova i molekula koje stupaju u interakciju sa živim organizmima potreban je samo jedan oblik - drugi može biti beskoristan ili čak opasan. Godine 1986. Henri Kagan napravio je prvi odlučujući korak otkrićem novog načina kontrole kemijskih reakcija, omogućujući stvaranje znatno većeg viška jedne od zrcalnih slika nego što se prije smatralo mogućim.
Kenso Soai nastavio je ovo istraživanje. Godine 1995. objavio je rad u kojem opisuje prvu kemijsku reakciju sposobnu za stvaranje homokiralnosti, a 2003. postigao je uspjeh - predstavivši reakciju koja je proizvela samo jedan od dva moguća oblika zrcalne slike. Prije je to postigla samo sama priroda. Kao što je primijetio Heiner Linke, predsjednik Nobelovog odbora za kemiju, razvijene reakcije su "spektakularne", a otkrića laureata riješila su stoljetnu misteriju.
Zahvaljujući Henriju Kaganu i Kensu Soaiju, znanstvenici sada razumiju kako homokiralnost može nastati spontano. Njihova otkrića ključna su za kemičare koji razvijaju reakcije za proizvodnju lijekova. Nagrada od 12 milijuna švedskih kruna bit će podijeljena podjednako među laureatima. Henri Kagan rođen je 1930. u Francuskoj, Kenso Soai 1950. u Japanu; obojica su profesori emeritus.
