Kineski znanstvenici su otkrili šest prethodno nepoznatih struktura gotovo 2900 kilometara ispod Zemljine površine, otkrivajući nove detalje o jednom od najmanje istraženih područja planeta.
U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Geophysical Research: Solid Earth, istraživači Kineske akademije znanosti koristili su snimke potresa i umjetnu inteligenciju kako bi mapirali neobične značajke duž granice između Zemljinog čvrstog plašta i njezine tekuće vanjske jezgre.
Strukture, poznate kao “duboko ukorijenjeni raspršivači”, ne mogu se izravno promatrati. Umjesto toga, znanstvenici ih otkrivaju analizom suptilnih promjena u seizmičkim valovima koje generiraju veliki potresi dok ti valovi putuju planetom. Te identificirane formacije nalaze se na granici jezgre i plašta, u ekstremnom okruženju gdje se temperature povećavaju za otprilike 1000 stupnjeva Celzija između slojeva, a sporo tekuća čvrsta stijena susreće rastaljeni nikal i željezo.
Toplina koja izlazi iz jezgre pomaže u pokretanju cirkulacije plašta, što zauzvrat utječe na vulkansku i geološku aktivnost na Zemljinoj površini. Kineski znanstvenici kažu da strukture nikada prije nisu dokumentirane.
Prethodne studije identificirale su izolirane fragmente i anomalije. Novi podaci sugeriraju da bi neki od tih prethodno odvojenih obilježja mogli biti dijelovi mnogo većih povezanih formacija. Znanstvenici još uvijek ne znaju točno što strukture sadrže.
Mogla bi biti drevna kora - ili ostaci drugog planeta
Jedna mogućnost je da se novootkrivene formacije djelomično sastoje od izuzetno drevnih komada Zemljine kore. Tijekom milijardi godina, tektonska aktivnost mogla je povući dijelove kore duboko u plašt, na kraju ih taložeći blizu jezgre. Druga mogućnost je daleko dramatičnija.
Strukture bi mogle sadržavati ostatke Theije, hipotetskog protoplaneta veličine Marsa za koji se vjeruje da se sudario s mladom Zemljom prije otprilike 4,5 milijardi godina. Vjeruje se da je taj kolosalni sudar odigrao ulogu u formiranju Mjeseca. Materijal koji je Theia ostavila za sobom mogao je prodrijeti kroz Zemljinu unutrašnjost i akumulirati se blizu granice jezgre i plašta.
Pod golemim tlakovima i temperaturama na dubini od 1800 milja ispod površine, takav bi se materijal mogao djelomično rastaliti, preobraziti u različite minerale i nataložiti u velike termokemijske strukture koje se razlikuju od okolnog plašta. Istraživači nisu utvrdili koje je objašnjenje točno.
