Kako bi se pratile promjene magnetskog sjevera, Svjetski magnetski model 2025 objavljen je krajem prošle godine s najnovijim službenim predviđenim položajem Zemljinih magnetskih polja. Ova verzija će vrijediti do kraja 2029. godine, a u tom razdoblju možemo očekivati da će se magnetski sjeverni pol polako pomicati dalje prema Rusiji.
Zemljin magnetski sjeverni pol razlikuje se od zemljopisnog Sjevernog pola, takozvanog "pravog sjevera" koji izravno označava zemljopisni Sjeverni pol, fiksnu točku na Zemljinoj površini na 90 stupnjeva sjeverne geografske širine, gdje Zemljina os rotacije dodiruje površinu, piše IFL Science.
Magnetski sjeverni pol je stalno promjenjiva točka određena tekućim metalima oko Zemljine vanjske jezgre. Ovi tekući metali su vodljivi i u stalnom su kretanju zbog rotacije planeta i konvekcije potaknute toplinom. U skladu s načelima elektromagnetizma, ovo kretanje stvara električne struje, koje stvaraju magnetsko polje s dva pola.
Budući da se magnetski polovi neprestano pomiču, iako vrlo sporo, američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) i Britanski geološki institut (BGS) moraju redovito revidirati svoje modele. Najnovija verzija objavljena je 17. prosinca i uključuje magnetski model visoke rezolucije WMMHR2025, koji predstavlja značajno poboljšanje prostorne rezolucije.
Ključan podatak za satelitske navigacijske uređaje
Ažurirana verzija vrlo je važna za tehnologiju koja se oslanja na Zemljino magnetsko polje – Global Positioning System (GPS) i druge satelitske navigacijske sustave.
Značaj nove verzije također leži u njezinoj pravovremenosti, jer se čini da se pomak sjevernog magnetskog pola ubrzava. Od 1830-ih, Zemljin sjeverni magnetski pol pomaknuo se oko 2250 kilometara od Kanade prema Sibiru. Između 1990. i 2005. stopa pomaka porasla je s manje od 15 kilometara godišnje na oko 50-60 kilometara godišnje.
“Trenutno ponašanje magnetskog sjevera nešto je što dosad nismo vidjeli. Magnetski sjever polako se kreće oko Kanade od 1500-ih, ali tijekom posljednjih 20 godina ubrzao je prema Sibiru, povećavajući svoju brzinu svake godine sve do prije otprilike pet godina, kada je iznenada usporio s 50 na 35 kilometara godišnje, najveće usporavanje koje smo vidjeli", kaže dr. William Brown iz BGS-a.
