Iako je u 2023. u odnosu na 2022. godinu na europskom tržištu dizalica topline došlo do pada prodaje, njihova primjena ipak raste. U tome osobito prednjače zemlje sa sjevera Europe kao što je Finska. Nekoliko je razloga za to, a među najvažnijima se ističu nerazvijenost plinske mreže (zbog čega plinsko grijanje nikada nije bilo značajnije zastupljeno), povoljne cijene električne energije (najvećim dijelom iz hidroelektrana i nuklearnih elektrana) i, dakako, hladna klima. To su neki od glavnih naglasaka iz izlaganja Jussija Hirvonena, izvršnog ravnatelja Finske udruge za dizalice topline (SULPU) na 5. tematskom danu o dizalicama topline koji je 19. rujna održan u Zagrebu. Radi se o već tradicionalnom stručnom skupu u organizaciji Hrvatskog udruženja za dizalice topline koji prvih dana jeseni uobičajeno okuplja sve one kojima su dizalice topline na bilo koji način dio svakodnevnog posla ili ih ta, sve popularnija tema zanima.
U pokrivanju ukupnih potreba za grijanje u Finskoj dizalice topline su na drugom mjestu s udjelom 16% (na prvom mjestu su toplinarski sustavi), a do sada je ugrađeno čak 1,6 milijuna takvih uređaja raznih izvedbi (najviše je onih zrak - voda, dok je onih u izvedbi voda - voda 200 000). Dizalice topline u Finskoj se ugrađuju po stopi od 150 000 - 200 000 novih uređaja godišnje, čemu se ne treba mnogo čuditi ako se uzme u obzir da poticaji za njihovu ugradnju u prosjeku iznose 2500 - 7000 eura po projektu. Uz to, velikom zanimanju za ugradnju dizalica topline doprinosi i organizacija tržišta, gdje gotovo i nema veleprodaje, a sve u vezi s projektiranjem, ugradnjom, puštanjem u pogon i servisiranjem takvih sustava grijanja može se riješiti na jednom mjestu i to prema načelu 'ključ u ruke'. Istodobno, to je sve u skladu s finskim ciljevima za ostvarivanje klimatske neutralnosti u narednim desetljećima. Naime, Finska bi do 2029. godine trebala u cijelosti napustiti ugljen u proizvodnji električne i toplinske energije, a do 2035. postati ugljično neutralna.
No, zbog zahtjeva nove Direktive o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), dizalice topline će u godinama koje dolaze biti sve češće i u Hrvatskoj. Naime, odredbe iz mnogih članaka te Direktive itekako idu na ruku povećanju njihove primjene kako je to napomenula dr. sc. Marina Malinovec Puček iz Energetskog instituta Hrvoje Požar. Tako će od 1. siječnja 2028. godine sve novoizgrađene javne zgrade morati biti u izvedbi ZEB, što znači da neće smjeti uzrokovati nikakve emisije stakleničkih plinova, a to će od 1. siječnja 2030. vrijediti za sve nove zgrade. Istodobno, očekuje se da se na razini cijele Europe od 2040. godine više ne koriste kotlovi na fosilna goriva, a već od 1. siječnja sljedeće godine njihova se ugradnja više ni na koji način neće poticati. Dakle, najbolje rješenje za pokrivanje potreba za grijanjem i hlađenjem bit će upravo dizalice topline.
Da Hrvatska ipak ne zaostaje mnogo za Europom kada se radi o primjeni dizalica topline, najbolji su dokaz nekoliko zanimljivih projekata ostvarenih u proteklom razdoblju. Dobri primjeri su tako Gradski bazen u Dubrovniku (s ukupnim instaliranim toplinskim učinom od čak 1,2 MW) i kompleks tvrtke Žito (bolnica 'Priora' i hotel 'Materra') u Čepinu pokraj Osijeka, s najvećim geotermalnim poljem dizalica topline u Hrvatskoj, ali i vodeći domaći proizvođač dizalica topline - tvrtka Frigo Plus koja uskoro slavi 25 godina uspješnog rada.
Konačno, kako se u narednim godinama očekuje još broj novougrađenih dizalica topline, postavlja se pitanje kako riješiti problem značajnog povećanja potrošnje električne energije za njihov pogon. Na to se u svojem izlaganju osvrnuo Matic Goter iz slovenske tvrtke Thermoshop koja je samo prošle godine u Sloveniji ugradila 25 000 novih dizalica topline. Naime, očekuje se da će udio dizalica topline u potrošnji električne energije u Europi sa sadašnjih 0,59% porasti na 4,75%, za što će biti potrebna pametna rješenja upravljanja ne samo elektroenergetskim sustavom, već i električnim instalacijama u svakoj zgradi.
