Obnovljivi izvori, prirodni plin i nuklearna energija spremni su zadovoljiti dodatnu potražnju kako raste globalna upotreba električne energije za industriju, kućanske uređaje, klimatizaciju, podatkovne centre, električna vozila i druge potrebe.
Globalna potražnja za električnom energijom trebala bi rasti jednom od najbržih i najpostojanijih stopa u više od desetljeća, unatoč gospodarskim pritiscima, navodi se u novom izvješću IEA-e. Obnovljivi izvori, prirodni plin i nuklearna energija svi će doprinijeti pokrivanju te dodatne potražnje.
Prema ažuriranom polugodišnjem izvješću o električnoj energiji IEA-e, potražnja za električnom energijom porast će za 3,3 % u 2025. i 3,7 % u 2026., što je više nego dvostruko brže od ukupnog rasta potražnje za energijom u istom razdoblju. Izvješće naglašava sve veću potrebu za električnom energijom kako bi se napajale tvornice i uređaji, rashlađivali objekti, upravljalo rastućim brojem podatkovnih centara te pokretala električna vozila i druge aplikacije. Iako su najnovije prognoze rasta potražnje za strujom za 2025. i 2026. nešto blaže od skoka od 4,4 % zabilježenog u 2024., one i dalje znatno nadmašuju prosjek od 2,6 % u razdoblju od 2015. do 2023.
Očekuje se da će obnovljivi izvori nadmašiti ugljen kao najveći svjetski izvor električne energije već 2025., a najkasnije 2026., ovisno o vremenskim uvjetima i kretanjima cijena goriva. Istovremeno, proizvodnja iz nuklearnih izvora trebala bi dosegnuti rekordne razine, zahvaljujući ponovnom pokretanju reaktora u Japanu, snažnoj proizvodnji u SAD-u i Francuskoj te novim postrojenjima, ponajviše u Aziji. Postojani rast proizvodnje iz plinskih elektrana nastavit će potiskivati ugljen i naftu u elektroenergetskom sektoru u mnogim regijama.
Iduće godine pad emisija?
Zahvaljujući tim trendovima, emisije ugljikova dioksida iz proizvodnje električne energije trebale bi se stabilizirati u 2025. i zabilježiti blagi pad u 2026., iako bi vremenski uvjeti i ekonomske okolnosti mogli utjecati na taj trend.
– Rast globalne potražnje za električnom energijom ostat će snažan do 2026., unatoč neizvjesnim gospodarskim okolnostima, izjavio je Keisuke Sadamori, direktor za energetska tržišta i sigurnost pri IEA-i. – Snažno širenje obnovljivih izvora i nuklearne energije postepeno mijenja elektroenergetska tržišta u mnogim regijama. No to mora biti popraćeno većim ulaganjima u mreže, skladištenje i druge oblike fleksibilnosti kako bi se osiguralo pouzdano i pristupačno zadovoljavanje rastuće potražnje.
Zemlje u razvoju u Aziji čine najveći dio rasta potražnje za električnom energijom na globalnoj razini. Kina i Indija očekivano će biti odgovorne za 60 % rasta svjetske potrošnje električne energije tijekom 2025. i 2026. Potražnja bi u Kini trebala porasti na 5,7 % u 2026. (s 5 % u 2025.), a u Indiji na 6,6 % (s 4 % u 2025.). U Sjedinjenim Američkim Državama, brzo širenje podatkovnih centara zadržat će godišnji rast potrošnje struje iznad 2 % u obje godine, što je više nego dvostruko od prosjeka proteklog desetljeća. Suprotno tome, potrošnja električne energije u Europskoj uniji porast će sporije, oko 1 % u 2025., no očekuje se umjereno ubrzanje u 2026., stoji u izvješću.
Rastu cijene električne energije
U prvoj polovici 2025., veleprodajne cijene električne energije u EU i SAD-u porasle su za 30 do 40 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ponajviše zbog viših cijena prirodnog plina i ograničene ponude na globalnom tržištu. Iako su prosječne cijene struje ostale niže nego tijekom cijele 2023., i dalje su više od razina iz 2019. Istodobno, učestalost negativnih veleprodajnih cijena raste u brojnim tržištima, što ukazuje na potrebu za većom fleksibilnošću u usklađivanju ponude i potražnje. Za to će ključnu ulogu imati prikladni regulatorni okviri i tržišni mehanizmi koji potiču reakciju potrošnje i razvoj sustava za pohranu energije.
Cijene električne energije i dalje znatno variraju među regijama, što ima izravne posljedice za industrijske sektore. Prosječne cijene struje za energetski intenzivne industrije u EU još su uvijek dvostruko više nego u SAD-u i znatno više nego u Kini. Takve razlike u troškovima i dalje predstavljaju izazov za konkurentnost europske energetski zahtjevne industrije.
