Barem 14 projekata gradnje elektrana na biomasu, ukupne vrijednosti oko 200 milijuna eura, do daljega je blokirano zbog novog tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, piše Večernji list. Taj dokument Ministarstvo gospodarstva pripremalo je mjesecima, a Vlada stavila na snagu, usprkos upozorenjima stručnjaka da će izazvati investicijski krah u sektoru elektrana na biomasu. Takve elektrane su kogeneracijska postrojenja, što znači da osim električne energije proizvode i toplinu. Kako navodi list, logična želja Vlade jest da se što veća količina te topline koristi, no način na koji je to propisano učinio je sve planirane investicije u takve objekte u Hrvatskoj neisplativima. Naime, da bi ijedno kogeneracijsko postrojenje imalo pravo dobivati povlaštenu cijenu za električnu energiju od države, mora postići prosječnu godišnju iskoristivost proizvedene topline od 50%, navodi list. . Taj visok standard Radimir Čačić objasnio je željom da se izbjegnu "klimatske promjene" u gradovima gdje se elektrane nalaze. Ipak, to je iznimno visok postotak, ali čak i za one projekte koji imaju predviđene moduse korištenja topline, poput komunalnog grijanja, industrijskih postrojenja ili poljoprivredne proizvodnje u staklenicima, isporuke topline iznimno variraju o godišnjem dobu i nizu drugih okolnosti. Kako objašnjava Stanko Plevnik, direktor tvrtke Enerkon, inače projektant trenutačno jedine hrvatske elektrane na drvnu biomasu, u Strizivojni, čak i za projekt koji bi mogao teoretski dosegnuti iskoristivost topline od 50 posto, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da će se to na godišnjoj razini ostvariti. "Ovakvi uvjeti o obveznom postotku isporučene korisne topline praktično su nemogući u većini planiranih postrojenja. Na ovaj način se može dogoditi da neko postrojenje na kraju godine ima iskoristivost topline od 49,9% – što je jako puno – i da uopće nema pravo na poticajnu cijenu. Uz takav rizik, razumljivo je zašto nitko ne želi investirati. Ako znamo da je teoretska maksimalna iskoristivost 86 posto, nije mi jasno zašto država nije, primjerice, stavila minimum na 30%,  ali uza znatno manji poticaj, koji bi rastao proporcionalno s rastom iskoristivosti topline. Investitori bi na taj način bili poticani da povećavaju fikasnost, ali uz prihvatljiv rizik da ne ostanu bez svega ne ostvare li cilj. Iz ovakvog tarifnog sustava vidljivo je da se pri njegovoj izradi nitko nije konzultirao ni s projektantima, ni s investitorima, ni s bankarima, već su ga napravili referenti koji nemaju praktičnog životnog iskustva u stvarnim industrijskim ili javnim energanama" rekao je g. Plevnik za Večernji list. Njegove riječi za Večernji list potvrdilo je više investitora u ove elektrane, koji su sada u nedoumici. Iako su u razvoj projekata uložili značajan novac, prisiljeni su zaustaviti sve svoje aktivnosti. Kredite banaka ne mogu dobiti ne dokažu li da će od prvog dana rada elektrane plasirati 50% topline, a kredite da bi sagradili objekte gdje će plasirati tu toplinu opet ne mogu dobiti ako izvor topline nije osiguran - a to je elektrana, zaključuje Večernjak.