Ukupna ulaganja u obnovljive izvore energije do 2020. u Hrvatskoj procijenjena su na tri milijarde eura, čime bi se moglo otvoriti oko 3000 novih radnih mjesta. Ali država koja daje svoj prirodni resurs i financijski potiče njihovu gradnju treba od toga nastojati izvući maksimalnu korist. Istaknuto je to na okruglom stolu »Vjetroelektrane u hrvatskom elektroenergetskom sustavu«, koji su organizirali Hrvatski ogranak Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave - CIGRE u suradnji sa Znanstvenim vijećem za energetiku HAZU-a, izvještava Vjesnik. Kako se državni poticaji (novac za njih skuplja se naplatom 0,5 lipa po potrošenom kWh) ne bi neopravdano koristili za povećavanje zapošljavanja stranih umjesto domaćih radnika, predloženo je da bi trebalo postrožiti uvjete za njihovo dobivanje. Zasad ih, kroz znatno subvencionirane otkupne cijene sve proizvedene struje, u potpunosti dobivaju vjetroelektrane kod kojih je udjel domaće komponente veći od 60%, dok su onima kojima je taj udjel 45% i manji državni poticaji umanjeni za samo 0,07%. Zato je energetski stručnjak Marijan KALEA, dipl. ing. predložio da se poticaj dobije samo za vjetroelektrane koje imaju domaću komponentu veću od 60%. Tim više što sve više domaćih tvrtki može uspješno sudjelovati u takvim projektima, a neke već proizvode i najsloženije dijelove. Tako je član Uprave Končara Davor MLADINA, dipl. ing. najavio da će nakon puštanja u probni rad prvog domaćeg vjetroagregata snage 1 MW, sljedeće godine instalirati i vjetroagregat snage 2,5 MW kako bi stekli reference za njihov izvoz. Istodobno je upozorio na apsurd da neki investitori uvoze čak i betonska postolja. Takvo predloženo postrožavanje uvjeta za dobivanje poticaja argumentirano je sličnom europskom praksom te dobrom zaradom koje postojeći povoljni državni poticaji donose investitorima u vjetroelektrane, navodi Vjesnik.