Naveo je podatak iz 2011. prema kojem Hrvatska troši 3,2 milijarde m3, a iz uvoza pokriva 33% potreba za plinom. Cijene plina za povlaštene industrijske potrošače počele su rasti 2009. godine i taj se rast naglo nastavljao. U 2009. prosijek cijene plina za industriju iznosio je 9,32 eura po GJ za 1000 m3, dok je istodobno u Hrvatskoj ta cijena bila 7,32 GJ. Već godinu dana kasnije cijena u EU 27 pala je na 7,76 eura po GJ, dok je u Hrvatskoj rasla na 9,45 eura po GJ. U 2011. prosjek za EU 27 iznosio je 8,83 eura po GJ, dok je u Hrvatskoj eksplodirao na 11,24 eura po GJ za tisuću kubika.
"U drugoj polovini 2010. Hrvatska je imala 109% veću cijenu plina za industriju od one u najjeftinijoj Rumunjskoj, pa su primjerice Talijani otvarali pekare u toj zemlji jer im je zbog cijene plina bilo isplativo kruh proizvoditi u Rumunjskoj i transportirati ga u Italiju", naveo je dipl. ing. Reščec. Trenutno plina ima nešto manje od polovine kućanstva u Hrvatskoj, a očekuje se da bi od ukupnog broja kućanstva, kojih ima 1,4 milijuna, do kraja desetljeća plin moglo imati oko 800.000 kućanstva, bude li masovnije plinofikacije u Dalmaciji. U prvoj polovini 2009. cijena plina za kućanstva bila je po Reščecu na prihvatljivom 23. mjestu u odnosu na prosjek cijena EU 27, no cijena plina počela je uprkos toga rasti. Dipl. ing. Reščec je zaključio da su u vrijeme gospodarske krize druge zemlje zamrzavale cijene plina za industriju, dok su ovdje povećavane.
Od 2005. plin je bio neopravdano jeftin, međutim od 2009. je plin za gospodarstvo neopravdano poskupio pa smo u posljednjim godinama s cijenom plina u vrhu Europske unije. "Dok se cijena domaćeg plina ne bude slobodno utvrđivala, odnosno dok neće biti većeg broja dobavljača, potrebno je odrediti politiku određivanja cijene, kao i rudnu rentu. U međuvremenu treba pratiti cijene drugih energenata i usklađivati cijenu plina s njima, ali i pratiti cijene plina u susjednim zemljama. Dok su u Hrvatskoj zamrznute plaće i mirovine cijena plina za stanovništvo ne smije rasti više od 5% godišnje, a nakon izlaska iz krize cijenu treba približiti cijenama u zemljama EU koje su približno jednake Hrvatskoj po kupovnoj moći stanovništva. Cijene plina za industriju treba smanjivati dok ne dođu na razinu država koje imaju sličan BDP onom u Hrvatskoj", zaključio je Reščec.
Mr. sc. Ivica Billege govorio je o budućoj potrošnji plina u Ininim rafinerijama, pri čemu je istaknuo činjenicu da modernizirane rafinerije znače da bi Ina po potrošnji plina u doglednom periodu mogla postati drugi najveći potrošač plina u državi, odmah iza HEP-a. HEP-ova potrošnja plina zbog prestanka korištenja teškog loživog ulja i prebacivanja na plin rast će 15 do možda čak 45%. Plin se u rafinerijama koristi kao loženje u procesnim i energetskim jedinicama i kao sirovina za proizvodnju vodika. Obje Inine rafinerije, pod uvjetom da budu modernizirane trebala bi trošiti čak milijardu m3 plina godišnje! Istaknuto je da RN Rijeka može dovršiti planiranu modernizaciju do 2016. godine, no sa RN Sisak sitacija je puno pesimističnija. Ključni parametri modernizacije te rafinerije (HC, HDS, proizvodnja H2 i koking) do 2012. nisu uopće pokrenuti pa, u slučaju da se modernizacija ubaci u "petu brzinu" ta bi rafinerija mogla biti modernizirana do 2018. godine. Ako se to ne dogodi, toj rafinerij prijeti zatvaranje zbog neekološke i neprofitabilne proizvodnje. S obzirom da Ina uopće nije uvela plin u RN Sisak, a primjena strožih kriterija vezano za emisije CO2 počinje već početkom iduće godine, problemi će za Sisak nastupiti vrlo brzo.
