Da dimnjačari čuvaju živote, ali i zdravlje i imovinu, jedan od najboljih dokaza je činjenica da, zahvaljujući zalaganju dimnjačara nakon potresa u Zagrebu i okolici u proljeće 2020. godine, nije bilo nesretnih slučajeva kao posljedice urušenih i oštećenih dimnjaka. Napomenuo je to Zdravko Šenjug, predsjednik Hrvatske dimnjačarske udruge u pozdravnom govoru na 10. konferenciji dimnjačara Hrvatske.
Riječ je o stručnom skupu koji je u proteklih 17 godina, koliko se već održava, postao središnje mjesto za okupljanje predstavnika dimnjačarske, ali i svih s njom povezanih struka. Dakako, ponovno je istaknuta važnost dimnjačara koje mnogi neopravdano i neosnovano nerijetko svrstavaju u prošlost. No, bez dimnjačara nema sigurnih dimnjaka, a to znači ni bilo kakvog loženja, bez obzira na činjenicu što mnogi predviđaju skori suton fosilnih goriva, a osobito prirodnog plina. Naime, bez dimnjaka nije moguće ni izgaranje biomase, važnog obnovljivog izvora. Ovogodišnji skup ujedno se održava na 125. obljetnicu organiziranog djelovanja dimnjačarskih udruženja na području Hrvatske.
Kada je riječ o današnjem položaju dimnjačara, predsjednik HDU-a napomeno je kako ih je razvoj tehnike u proteklih nekoliko godina 'prisilio' na stjecanje novih znanja i vještina i nabavu najsuvremenije opreme kako bi pouzdano mogli ispunjavati sve zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Ipak, najveći problem dimnjačarskoj struci danas u Hrvatskoj predstavlja nedostajući zakonski okvir. Naime, dimnjačarstvo je i kao struka i dalje uređeno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, a jedini tehnički podzakonski propis, Tehnički propis o dimnjacima u građevinama je još iz 2007. godine i unatoč razvoju tehnike i primjedbama iz struke nije se mijenjao. Istodobno, svaka od 555 jedinica lokalne samouprave (općina i gradova) ima svoj lokalni propis kojim je na njezinom području uređena dimnjačarska djelatnost! Posebni i sveobuhvatni Zakon o dimnjačarstvu, iako je već nekoliko puta pripreman, i dalje 'zapinje' u ladicama raznih ministarstava koja nadležnost za tu važnu djelatnost prebacuju iz jednoga u drugo.
Drugi veliki problem koji muči hrvatsko dimnjačarstvo je i nedostatak odgovarajućih stručnjaka, što se najbolje ogleda u činjenici što se u školama za to zanimanje školuje tek osam učenika! Istodobno, mnoge komunalne tvrtke u vlasništvu općina i gradova u posljednje vrijeme osnivaju odjele za obavljanje dimnjačarskih poslova bez ijednog zaposlenog dimnjačara, pri čemu dosadašnji dimnjačarski koncesionar nerijetko ostaje bez posla.
No, da nije sve tako crno (iako je dimnjačarska boja upravo crna!), pokazuje i podatak da su dimnjačarski standardi u Zagrebu, otkako je taj posao preuzela Dimnjačarska obrtnička zadruga, došli na visoke razine. Tako danas za sigurnost dimovodnih sustava, a time i građana brine 21 dimnjačar i šest komunalnih redara.
Iskustva iz susjednih zemalja
Stanje u dimnjačarskoj struci nije mnogo bolje, a ni gore u susjednim zemljama, Sloveniji i Srbiji. Tako je Bojan Brenčić, iz Sekcije dimnjačara pri Obrtničko-poduzetničkoj komori Slovenije (OZS) napomenuo kako je Slovenija ranijih godina bila uzor Hrvatskoj kada je riječ o organizaciji dimnjačarske službe, ali danas to više nije tako. No, naglasio je kako je u Sloveniji nedavno stupio na snagu propis (koji se zbog europskih zahtjeva uskoro može očekivati i u Hrvatskoj) kojim se uvodi obveza ugradnje odgovarajuće opreme za pročišćavanje dimnih plinova na ložištima na kruta goriva (cjepanice, sječku, pelete). Naime, čestice koje nastaju izgaranjem krutih goriva velik su uzročnik onečišćenja zraka.
Prema riječima Dragana Vučkovića, predsjednika Grupacije dimnjačara pri Privrednoj komori Srbije, stanje u dimnjačarstvu u Srbiji "negdje je u 19., a negdje u 21. stoljeću." Ipak, u Srbiji je na snazi Uredba o načinu i uvjetima za početak obavljanja komunalnih djelatnosti koja podrobno propisuje što sve moraju imati svi koji se bave dimnjačarstvom, a svi gradovi s više od 60 000 stanovnika moraju imati akreditirani laboratorij za ispitivanje nepropusnosti dimnjaka. Naravno, kako je to čest slučaj, jedno je što piše u zakonima i propisima, a što se stvarno provodi u praksi.
Ništa bez dimnjačarskog stručnog nalaza
"Jedini dokaz o ispravnosti dimnjaka je dimnjačarski stručni nalaz," još je jednom napomenuo Nenad Zrinski iz DOZ-a. Bez obzira na tu činjenicu, koja stoji i u odgovarajućim propisima, neslužbeno se procjenjuje da je čak 90% novoizgrađenih ili saniranih dimnjaka zapravo neispravno jer nemaju taj nalaz, već su njihovu 'ispravnost' 'procijenili' nadzorni inženjeri.
Kao što je to već uobičajeno na Dimnjačarskim konferencijama, najveću pozornost privukla su izlaganja s primjerima kako nešto u praksi ne treba raditi, a održan je i niz predavanja proizvođača opreme i uređaja za grijanje.
