Postupna liberalizacija hrvatskog tržišta plina omogućava razvoj konkurencije pa svjetske energetske kompanije - ruski Gazprom, njemački E.ON i Ruhrgas - namjeravaju ući na hrvatsko tržište prirodnog plina i na njemu konkurirati INA-i, piše Vjesnik. E.ON je nedavno, prema informacijama iz MINGORP-a, Vladi RH poslao pismo u kojem ih obavještava da su zainteresirani za izvoz velikih količina plina u Hrvatsku. Da nisu jedini prepoznali svoju šansu na hrvatskom tržištu pokazuju riječi Envera MORALIĆA da svoje poslovanje namjerava proširiti i na biznis s plinom te kako razgovara s Gazpromom da zajedno uđu u isporuke ruskog plina Poljskoj, Ukrajini i Hrvatskoj. Prema neslužbenim informacijama, o uvozu prirodnog plina u Hrvatsku i njegovoj prodaji velikim tzv. povlaštenim kupcima koji mogu birati dobavljača razmišljaju još neke strane, ali i domaće kompanije, npr. Crodux plin Ivana ČERMAKA, piše Vjesnik. Takvi se, međutim, planovi još neko vrijeme neće moći ostvariti zbog nepostojanja jednog od temeljnih tehničkih preduvjeta - nedostatka dovoljnih transportnih kapaciteta. Naime, zasad postoji samo jedan plinovod kojim se prirodni plin može uvoziti u Hrvatsku - onaj preko Slovenije, čiji su kapaciteti ograničeni, a njihov najveći dio je zakupila Inina tvrtka Prirodni plin, jer tim putem na temelju dugogodišnjeg ugovora stiže sav plin iz Rusije koji pokriva oko 40% domaće potrošnje, ali i sav ostali uvozni plin. Tim plinovodom u Sloveniji upravlja slovenski operator Geoplin Plinovodi. Njegov ulazni kapacitet u hrvatski transportni sustav je 210.000 prostornih metara na sat. Najveći dio kapaciteta hrvatskog dijela tog plinovoda (170.000 prostornih metara na sat) do 1. listopada ove godine zakupila je i tvrtka Prirodni plin. No, očekuje se da će ta tvrtka produljiti zakup značajnog dijela tog plinovoda kako bi osigurala dovoljno plina za potrebe hrvatskog tržišta, a ako tvrtku Prirodni plin, prema ugovoru s MOL-om, preuzme država, očekuje se da će na neko vrijeme preuzeti i zakup tog transportnog kapaciteta, piše Vjesnik. To znači da u ovom trenutku postoje prilično mali slobodni kapaciteti za uvoz plina od samo 40 000 prostornih metara na sat, što nije dovoljno nekom od »velikih svjetskih plinskih igrača«, a i novim domaćim trgovcima i dobavljačima. Taj bi problem trebao nestati kad se dovrši spoj hrvatskog i mađarskog plinskog sustava koji grade Plinacro i mađarski partner. Imat će kapacitet od 6,5 milijardi prostornih metara godišnje (to je više nego dvostruko od sadašnje godišnje potrošnje u Hrvatskoj), kojim će u satu moći stizati do 860.000 prostornih metara plina. U skladu s planovima, svi radovi na hrvatskoj dionici završit će sredinom prosinca. Prema sadašnjem stanju projekta, ishođenje uporabne dozvole očekujemo tijekom prvog kvartala sljedeće godine, kažu u Plinacru. Stručnjaci procjenjuju da bi prve količine plina kroz taj plinovod vjerojatno mogle stići u drugom tromjesečju 2011. godine. Interkonekcijski plinovod Hrvatska-Mađarska na hrvatskoj strani uključuje gradnju magistralnih plinovoda dugih 80,5 km, a na mađarskoj strani plinovode duge 210 km. Hrvatska dionica tog spoja bit će dio nacionalnoga plinskoga transportnog sustava, a što znači da će se za njegovo korištenje primjenjivati ista tarifa kao i za ostatak transportnog sustava, ističu iz Plinacra. Dosad im, ističu, još nitko nije podnio zahtjev za zakup kapaciteta, čijim će dovršenjem Hrvatska napokon dobiti novi plinovod za uvoz. Taj će plinovod moći koristiti svi opskrbljivači koji su registrirani za obavljanje te djelatnosti. To, uz ostalo, znači da moraju dobiti i odgovarajuće energetske dozvole HERA-e. Očekuje se veliki interes za njegovo korištenje, prije svega za uvoz ruskog plina jer je riječ o znatno kraćoj, a time i jeftinoj trasi od postojeće preko Austrije i Slovenije. Osim toga, u Mađarskoj su već sagrađena velika podzemna skladišta plina čiji bi kapaciteti, Hrvatskoj mogli biti zanimljivi, zaključuje Vjesnik.