Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi Bosni i Hercegovini trebao otvoriti novi pravac opskrbe plinom preko Hrvatske, i dalje je daleko od početka gradnje. Međudržavni sporazum Hrvatske i Federacije BiH potpisan je još krajem travnja u Dubrovniku. Rok za potpisivanje ugovora između Vlade Federacije BiH i američke tvrtke AAFS Infrastructure & Energy istekao je još u lipnju, ali ugovor nije potpisan. Iako je iz federalne Vlade BiH više puta poručivano da je dogovor s pred završetkom, nakon sastanka s predstavnicima američke kompanije u kolovozu nije uslijedio konkretan pomak.
Problem nije samo u ugovoru. Otvoreno je i pitanje financiranja cijelog projekta, odnosno tko će osigurati novac za izgradnju i pod kojim uvjetima. Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da bi od Federacije BiH moglo biti zatraženo da jamči buduću potrošnju plina. To bi značilo preuzimanje dugoročnog financijskog rizika za projekt čija ekonomska održivost ovisi o tome hoće li se osigurati dovoljno potrošača.
Potrošnja plina kao prepreka i neriješeno pitanje zemljišta
Također, potrošnja plina jedan od ključnih problema. Planirani kapacitet plinovoda znatno je veći od današnje potrošnje plina u BiH: 2025. BiH je potrošila cca 220 mil. m3 plina, a kapacitet plinovoda je 1,5 milijardi m3, dakle kapacitet je gotovo sedam puta veći od postojeće potrošnje. Zato projekt predviđa i razvoj novih potrošača, među kojima su i plinske elektrane. Bez novih potrošača većina kapaciteta mogla bi ostati neiskorištena, što otvara pitanje isplativosti investicije. Susjedna zemlja proizvodi sve manje električne energije i iskopava sve manje ugljena, a suglasna je s dekarbonizacijskim narativom EU-a pa bi plinske elektrane bile optimum, međutim konkretnih planova još nema.
Još ozbiljnija prepreka projektu je državna imovina. Otprilike trećina trase plinovoda prelazi preko državne imovine, a visoki predstavnik u BiH ranije je donio zakon kojim se zabranjuje raspolaganje njome i pitanje stoji godinama. Bez pravno uređenog zemljišta teško je dobiti sve potrebne dozvole i započeti izgradnju. Tu je, dakako i plinofikacija prema industrijskim zonama. Neki političari iz Federacije BiH koji čine vlast na razini BiH pozvali su svoje koalicijske partnere, kao i oporbu, da ne potpisuju sporazum s američkom tvrtkom dok se ne dobije jasna slika o planu američke administracije kada je u pitanju imenovanje visokog predstavnika, njegove ovlasti, kao i njihovi stavovi o pitanju državne imovine.
S druge strane, strateški značaj projekta je neosporan. Južna interkonekcija povezala bi BiH s hrvatskim plinskim sustavom i omogućila pristup novim izvorima plina preko LNG terminala na Krku, čime bi se smanjila ovisnost o postojećem jednom pravcu opskrbe, preko Srbije. Iskorištenost krčkog LNG- terminala dodatno bi porasla. Projekt bi istodobno otvorio mogućnost širenja plinske mreže prema zapadnoj i središnjoj BiH.
Dok se odgovori na brojna sporna pitanja ne pronađu, Južna interkonekcija ostaje projekt velikog strateškog potencijala, ali i ozbiljnih političkih, pravnih i financijskih rizika.
