Globalne zalihe ukapljenog prirodnog plina (LNG) vjerojatno će ostati male do 2025. godine, obuzdavajući rast potražnje na ključnim azijskim uvoznim tržištima. Europska potražnja za LNG-om može ostati jaka kratkoročno, ali će se smanjiti do 2030. kada na snagu stupe politike dekarbonizacije i energetske sigurnosti. U međuvremenu, val novih izvoznih kapaciteta LNG-a koji će se pojaviti kasnije tijekom desetljeća mogao bi stvoriti nesklad između ponude i potražnje, povećavajući financijske rizike za dobavljače i trgovce LNG-om.
Takva razmišljanja dolaze iz novog Global LNG Outlooka Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), koji analizira razvoj ponude i potražnje LNG-a u Europi, Aziji, Australiji, SAD-u i Kataru. Izvješće utvrđuje da su prošlogodišnja previranja na tržištu LNG-a, karakterizirana rekordno visokim cijenama i nepouzdanom opskrbom, potkopala dugoročni rast potražnje za LNG-om u Europi i Aziji.
Povećanje uvoza
Naime, 2022. europske su zemlje povećale uvoz LNG-a za 60% kako bi nadoknadile pad isporuka plina plinovodima iz Rusije. Užarena europska potražnja za LNG-om dovela je globalne spot cijene do najviših razina svih vremena, prisiljavajući azijske kupce osjetljive na cijene da smanje kupnju LNG-a i ograniče planove za novi uvoz LNG-a.
Kina je 2022. smanjila nabavu LNG-a za 20%, zbog kombinacije visokih cijena, obustave proizvodnje zbog pandemije i sporijeg gospodarskog rasta. Visoke cijene LNG-a natjerale su kupce plina u zemlji da se više oslanjaju na domaću proizvodnju i uvoz plinovodima.
Indija, Bangladeš i Pakistan smanjili su potražnju za LNG-om za ukupno 16% prošle godine. Zabrinutost oko sigurnosti goriva, nedostupnosti, brzog iscrpljivanja deviznih rezervi i uništenja potražnje mogli bi ograničiti srednjoročni uvoz LNG-a u regiju.
Kupci iz jugoistočne Azije suočavaju se s izazovima visokih cijena i infrastrukturnih ograničenja. Dugoročni LNG ugovori s isporukama koje počinju prije 2026. navodno su rasprodani na globalnoj razini, tjerajući zemlje jugoistočne Azije na skupa spot tržišta.
U Japanu i Južnoj Koreji visoke cijene LNG-a ubrzale su ponovno oživljavanje proizvodnje nuklearne energije što bi moglo smanjiti potražnju plina u energetskom sektoru. U Tajvanu, stalna kašnjenja terminala i financijske poteškoće državne elektroprivrde mogle bi ograničiti brzi porast uvoza LNG-a.
Potražnja u Europi ostaje visoka
Potražnja za LNG-om u Europi mogla bi ostati velika 2023., ali je spremna za pad, budući da klimatske i energetske sigurnosne politike EU-a smanjuju potražnju za plinom za najmanje 40% do 2030., procjenjuje nadobudno IIEFA. Dakako, podu uvjetom da se zelene investicije i realiziraju, jer zemlje su u gospodarskoj krizi, sve dublje umiješane u ratna zbrivanja, bore se s inflacijom. „Iako bi novi LNG terminali mogli povećati uvozne kapacitete kontinenta za jednu trećinu do kraja 2024., europski ambiciozni ciljevi energetske tranzicije znače da bi velik dio novih kapaciteta mogao ostati neiskorišten.“, zaključuju analitičari IEEFA.
Rusko-ukrajinska kriza povećala je dugoročne financijske rizike u cijelom lancu vrijednosti LNG-a. U 2022. su visoke cijene na spot tržištu i prekidi u opskrbi LNG-u stekli reputaciju skupog i nepouzdanog izvora goriva, potkopavajući izglede za rast potražnje na ključnim tržištima. Kada velike količine nove ponude uđu na tržište počevši od sredine 2025., to bi moglo izazvati prezasićenost ponude, povećavajući financijske i cjenovne rizike za izvoznike i trgovce LNG-om, zaključuje se. U 2026. bit će vrhunac nove ponude, s novih 64 milijuna tona kapaciteta za ukapljivanje, što je najviše u povijesti. Bio bi to rast kapaciteta za 13% samo u jednoj godini, a nakon 2026. outlook postaje mutan, s manjom potražnjom, manjim profitima za izvoznike i nižim cijenama plina.
