Vjesnik navodi da su off-shore tvrtke s Cipra, Cerona Holdings i Hungarn Oil Products trading, koje USKOK povezuje s Molom, 1. rujna zatražile povrat 5 milijuna eura koje su na račun konzultantskih usluga 17. lipnja 2009. uplatili tvrtki Xenoplast&Shipping Roberta ježića, a za što Uskok sumnja da je zapravo bila prva polovica mita za Ivu Sanadera, kako bi on njima navodno omogućio preuzimanje Ine. U Uskoku drže da se radi o zahtjevu koji je usmjeren na prikrivanje pozadine kaznenog djela koje se Sanaderu stavlja na teret, budući da se smatra da su ugovori o konzaltingu između Ježića i dviju tvrtki zapravo bili fiktivni, a to potkrepljuju činjenicom da su te tvrtke u raskidu ugovora od 14. prosinca 2009. Ježićevoj tvrtki navele kako među njima nema međusobnih potraživanja, te da plaćanja po ugovoru pokrivaju izvršeni posao. Kao jedan od svjedoka protiv Sanadera po prvi puta navodi se bivši direktor Plinacra Branko Radošević koji je USKOK-u dao iskaz da su krajem 2008. i početkom 2009. na njega činjenici pritisci da Plinacro što prije otkupi od Ine skladište zemnog plina, a što se također inkriminira Sanaderu kao protuusluga za primanje mita. Sanader mu je, tvrdi Radošević, objašnjavao kako je taj posao sastavni dio cijelog paketa odnosa između Vlade i Mola. U pregovore se umiješao i član Inine uprave Jozo Petrović koji mu je rekao kakao je on osobni premijerov prijatelj te da će, ako se posao ne zaključi, premijer biti jako ljut. Plinacro je 31. siječnja 2009. od Ine otkupio skladište plina Okoli za čak 514 milijuna kuna.