Trenutno dokazane rezerve plina procjenjuju se na 156 bilijuna m3 diljem planeta. Dodaju li im se i one tek procijenjene, brojka se penje na 372 bilijuna m3 - komentira Poslovni dnevnik. No, uz rezerve iz nekonvencionalnih i visoko specificiranih izvora, poput plinskih hidrata i metana iz ležišta ugljena, dolazi se do vrtoglavog iznosa od 20 000 trilijuna m3. Čak 80% tih nalazišta previše je udaljeno od zainteresiranih tržišta da bi se njihov plin isplativo transportirao plinovodom. Najbolji primjeri za to ogromna su plinska polja u Kataru, Iranu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Kanadi, Aljasci i SAD-u, zbog čega te države čekaju razvoj novih tehnologija transporta koje bi njihove rezerve plina konačno dovele do tržišta - piše Poslovni dnevnik. Dnevnik navodi kako će se do 2007. godine u Kataru dovršiti postrojenje za pretvorbu prirodnog plina u dizelska i slična goriva (tzv. GTL-postrojenje, od eng. gas to liquid) proizvodnih kapaciteta 11 900 m3 tekućih goriva iz 17 200 m3 plina dnevno, a planira se sagraditi još četiri postrojenja do 2010. godine. Tako cijena jednog Shellovog postrojenja iznosi 1,5 milijardi američkih dolara. Druge kompanije su potrošile godine istraživajući GTL-tehnologiju koja koristi tzv. Tropsch-Fischerov postupak pretvorbe plina (prvobitno dobivenog iz ugljena) u tekuće naftne derivate i nadaju se svoje prve serije GTL-postrojenja dovršiti prije nego Shell završi gradnju svojeg GTL-postrojenja druge generacije.