Hrvatska je u zadnjih nekoliko godina učinila znatne pomake u sigurnijoj opskrbi plinom: izgradnja plinovoda Pula-Karlovac, gradnja plinske poveznice s Mađarskom koja je dovršena ove godine, a početkom godine Hrvatska je promijenila i uvoznika plina. Naime, umjesto ruskoga Gazproma sada je to talijanski Eni. Važnost te promjene je ponajviše u tome što Hrvatska ubuduće više ne bi trebala trpjeti posljedice zbog eventualnog sukoba Moskve s nekim od svojih susjeda. Eni, naime, uvozi plin ne samo iz Rusije, nego i iz Sjeverne Afrike te nordijskih zemalja. Na taj je način Hrvatska dobila sigurniju opskrbu tim energentom, piše Vjesnik. Hrvatska inače uvozi oko trećine svojih potreba za plinom dok ostale dvije trećine zadovoljava proizvodnjom iz vlastitih izvora, veći dio s nalazišta na kopnu, a ostatak s bušotina iz sjevernog Jadrana. Kako već godinama upozoravaju stručnjaci za plin, situacija u vezi s tim energentom bitno bi se poboljšala kada bi se sagradilo odgovarajuće skladište plina, što je prilično skup projekt. Također bi se ostvarili dodatni pomaci glede povećanja energetske sigurnosti ako bi došlo do realizacije mini LNG-terminala za ukapljeni plin, o čemu se u zadnje vrijeme sve više govori. Osim sigurnije opskrbe, nastavlja se plinofikacija zemlje kroz izgradnju magistralnog cjevovoda od Karlovca kroz Liku prema Dalmaciji. U Europi se pak nastavlja rat plinovodima. Nakon što je Rusija prošle godine potpisala niz ugovora o gradnji Južnog toka, Europska unija je otišla korak dalje s projektom Nabucco. Sve je spremno za početak njegove gradnje i čini se da je Unija ipak uspjela pronaći potrebni plin u Kaspijskoj regiji. »Tvrtke koje sudjeluju moraju hrabro krenuti s projektom vrijednim 7,9 milijardi eura jer očito postoje zalihe plina kojima će se napuniti plinovod«, poručio je nedavno europski povjerenik za energetiku Günther Oettinger. Hrvatska se s Južnim tokom uključila na važan plinski pravac, a ta infrastruktura omogućava joj da se u budućnosti priključi na jedan od ta dva velika projekata ili na oba. Potvrđuje to i Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin, koji kaže da bi »Hrvatska teoretski mogla ući u oba projekta preko postojeće mreže plinovoda«, ali dodaje da bi za nju najbolje rješenje bilo gradnja LNG-terminala za izravno uplinjavanje s brodova. Šunić, smatra kako bi najbolje rješenje bilo da se projekti Nabucco i Južni tok realiziraju u zajedničku mrežu plinovoda te objašnjava kako je talijanski Eni podržavao ideju spajanja projekata, ali očito ruska strana to nije smatrala potrebnim. Europa, inače, funkcionira kao mreža plinovoda, a plin dolazi iz Rusije, Sjevernog mora odnosno Norveške te s juga iz Afrike. Trenutno Rusi i Njemci rade plinovod Sjeverni tok, čime će se povećati kapaciteti plina u Europi. No, pitanje je tko će biti krajnji potrošači jer su već sada skladišta u Europi puna. Kada je riječ o Hrvatskoj, Šunić navodi da 60 do 70% potrebnog plina crpimo iz sjevernog Jadrana, ali nedostaju nam skladišta većeg kapaciteta. Hrvatska je peta zemlja u Europi, nakon Rusije, Norveške, Nizozemske i Rumunjske, po proizvodnji plina za vlastite potrebe. »Ono što Hrvatskoj treba su LNG terminali, skladišta i regulacija cijena. Kod nas nema problema s plinom i opskrbom, nego s neredom u području cijena. Cijena koja je trenutno oko 3 kune za kubni metar, morala bi doći na tržišnu razinu odnosno oko 4,5 kune«, kaže profesor Šunić. Hrvatska je do ove godine uzimala godišnje 1,2 milijarde kubnih metara plina iz Rusije, a sada uzimamo plin od talijanskog Enija čija je mreža raširena u cijelom susjedstvu, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, zato jer je to najjeftinija varijanta.