Ni na posljednjem sastanku stranih i domaćih patrnera Adria LNG konzorcija: francuskog Total-a, njemačkih E-ON-a i RWE Transgas-a, austrijskog OMV-a, slovenskog Geoplin-a i domaćih tvrtki Plinacra, INA-e i HEP-a predvođenih, pomoćnikom ministra gospodarstva za energetiku i rudarstvo iz resornog ministarstva, doc. dr. sc. Željkom TOMŠIĆEM, do pozitivnih rezultata nije došlo, izvještava 'Poslovni dnevnik'. Dogodilo se upravo suprotno, stranci su nam se zahvalili na "suradnji". Prema pouzdanim informacijama sudionika sastanka predstavnici navedenih tvrtki i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva sastali su se još 7. siječnja. Tijek pregovora, zamišljenog kao pomirba zavađenih strana, otišao je potpuno u krivom smjeru kada su stranci od tri hrvatska prijedloga svaki od njih odbacili kao neosnovan, piše list. Prvi prijedlog hrvatske strane bio je pravo veta na svaku odluku budućeg konzorcija iako bi domaće tvrtke u ukupnom vlasništvu terminala sudjelovale s četvrtinom, odnosno 25-postotnim udjelom u Adria LNG-u. Taj su zahtjev stranci, iako bi se terminal gradio na hrvatskom tlu, smatrali arogantnim. Zašto, indirektno nam je objasnio nam Zalán Bács, član Uprave INA-e i direktor Poslovne funkcije financija INA-e, usporedivši današnja hrvatska potraživanja s nekadašnjim mađarskim pri dokapitalizaciji INA-e. "Mol je pri kupnji 25% + 1 dionice INA-e stekao pravo ulaganja veta na kontrolu tvrtkinih financija, na sve Mađarima "sumnjive" odluke "teže" od osam milijuna dolara te na eventualnu promjenu profila kompanije", objašnjava gosp. Bács. Temeljni akt koji određuje pravila uspostavljanja odnosa među tvrtkama članicama, njihova financiranja i odnosa unutar konzorcija Memorandum je o sporazumijevanju. 'Poslovni dnevnik' navodi kako stranci i na njega prigovaraju jer se u inozemstvu izrađuje "džentelmenski" pa se dogovor postiže tek kada se svi partneri međusobno dogovore. U slučaju Adria LNG-a Memorandum predviđa da o poslovnim potezima konzorcija odlučuje kvalificirana veličina koja čini 61% glasova članica, a ako "kojim slučajem" na vetu investira još 25%, kvalificiranu većinu to stavlja na 75% suvlasništva. Tu promjenu, u europskim okvirima, apsolutnu većinu hrvatskih tvrtki u međunarodnom konzorciju članice ne mogu i ne žele prihvatiti. Naime, drže da s predstavnicima naših vlasti i kompanija više ne trebaju čak ni raspravljati o tome. S obzirom na to o kojim je tvrtkama riječ, doista ništa čudno da im se kao zapreka stvori birokracija zemlje od 4,5 milijuna stanovnika, piše 'Poslovni dnevnik'.