Plan američkog predsjednika Baracka Obame o prelasku američkog gospodarstva na značajno veće korištenje zelene tehnologije i energije, utječe na sve američke trgovačke partnere, a najviše na Kanadu. Ta je zemlja najveći, politički najstabilniji, ali i ekološki najkontroverzniji dobavljač energije za Sjedinjene Američke Države. SAD najviše sirove nafte uvozi iz Kanade i to 1,9 milijuna barela dnevno što je 2,1 % više nego u 2007. godini, a Kanada je i veliki dobavljač plina za SAD. No, ekološki promatrano najviše kontroverzi izaziva eksploatacija kanadskih naftnih pijesaka. Sada se iz naftnih pijesaka proizvodi 780.000 barela sintetičke sirove nafte dnevno što je 8% ukupnog američkog uvoza. U procesu dobivanja nafte iz tog izvora proizvodi se 15-40% emisija stakleničkih plinova više po jedinici energije nego kod konvencionalnog dobivanja sirove nafte. Tu se ova vrsta proizvodnje sukobljava s novom američkom energetskom politikom koja nastoji smanjiti emisije CO2 za 14% do 2020. godine te za 80% do 2050. godine. Stoga Bijela kuća podržava zakone koji bi putem trgovine emisijama CO2 mogli prikupiti od industrije stotine milijardi dolara godišnje za osiguranje spomenutog energetskog prijelaza, a zamišljeno je da početna cijena bude 20 dolara po toni CO2. To bi moglo značajno utjecati na kanadske projekte proizvodnje nafte iz naftnih pijesaka, ali i na položaj Kanade kao najvećeg dobavljača energije za SAD. Kako su zakoni još u izradi, ne zna se precizno tko će biti obavezan kupovati dozvole za emisije budući da nije do kraja usuglašen stav na kome će biti glavni teret: na proizvođačima, posrednicima/distributerima ili potrošačima energije. Kao moguće rješenje problema kanadski premijer Stephen Harper vidi uključivanje kanadskih proizvođača u američku trgovačku shemu, dok neki analitičari drže da će diversifikacija energetskih izvora možda i gore pogoditi Kanadu od kupovanja dozvola za emisije CO2, prenosi američki časopis Petroleum Intelligence Weekly.