"Jedan od bitnijih ciljeva EU-a u ovim pregovorima je osigurati lakši pristup američkim fosilnim gorivima, prvenstveno plinu dobivenom izrazito štetnom metodom frakturiranja. Posebno šokantnom smatramo izjavu autora studije kojom se pokušava umanjiti značaj ove činjenice navodeći kako to "predstavlja ekološki problem na tlu SAD-a, a ne EU niti Hrvatske.” Osim što ova izjava demonstrira razinu ekološke svijesti prikladniju 19. nego 21. stoljeću, ona isto tako ignorira činjenicu da će izgradnja infrastrukture potrebne za prihvat i transport tog plina (LNG terminali i cjevovodi) Europu držati zarobljenom u fosilnoj eri još minimalno nekoliko desetljeća jer će se investicije u izgradnju te infrastrukture morati isplatiti njenim korištenjem", kaže Zelena akcija.
naglašavaju da se glavna argumentacijska linija u dijelu koji se bavi zaštitom okoliša svodi na tvrdnju kako i EU i SAD imaju visoku razinu zaštite okoliša zbog čega nema opasnosti od snižavanja standarda u slučaju eventualnog usklađivanja propisa u ovom sektoru. "U stvarnosti, između ova dva bloka postoje neke fundamentalne i teško premostive razlike u načinu na koji je ovo područje regulirano. EU se tako npr. pri regulaciji kemijskih tvari ili GMO-a vodi načelom predostrožnosti koje regulatornim tijelima omogućava da s tržišta povuku neki proizvod ukoliko ne postoji znanstveni konsenzus o njegovoj sigurnosti. S druge strane, američka regulatorna tijela mogu djelovati tek kada se nedvosmisleno dokaže štetnost proizvoda, do kojeg trenutka on može desetljećima činiti štetu u okolišu. Konkretne posljedice ove razlike u pristupu možemo ilustrirati podatkom da se u SAD-u koriste čak 82 pesticida koja su trenutno zabranjena u EU ili da je s američke strane regulirana upotreba svega 11 kemikalija u kozmetičkim proizvodima dok je u EU taj broj veći od 1.300. Jasno je da bi u takvoj situaciji ujednačavanje standarda, koje s obzirom na dosadašnja iskustva uglavnom ide u smjeru njihova snižavanja, europskim i hrvatskim građanima donijelo samo štetu.
Bizarno je da se kao jedan od "dokaza" visokih standarda zaštite okoliša kod oba trgovinska partnera navodi činjenica da su SAD i EU sudjelovali na velikoj klimatskoj konferenciji održanoj u Parizu prošle godine. Naime, čak i studije koje je naručila Europska komisija predviđaju ukupni porast emisija CO2 u slučaju potpisivanja TTIP-a, kao posljedicu povećane transatlantske trgovine. Što se pak tiče GMO-a, studija nas pokušava uvjeriti kako nema razloga za zabrinutost jer EU i RH već imaju vrlo strogo zakonodavstvo u tom sektoru. Pri tom se u potpunosti ignoriraju zahtjevi američke strane (koji su nedavno postali dostupni javnosti u vidu konsolidiranih tekstova pregovora koje je objavio nizozemski Greenpeace), kao i ono što je već obećano Kanadi u sklopu pregovora o CETA-i te može poslužiti kao indikator što se može očekivati od TTIP-a. Konkretno, američka strana lobira za ubrzavanje procesa odobravanja novih GMO-a na teritoriju EU te za ukidanje europskog pravila koje ne dozvoljava niti najmanju mjerljivu kontaminaciju proizvoda GM sastojcima koji nisu odobreni u EU (ali su možda odobreni u SAD-u ili trećim zemljama). Ukoliko EU popusti oko ovog posljednjeg zahtjeva to bi značilo da će europski građani biti izloženi malim količinama GM-usjeva koji nisu prošli nikakve procjene rizika u EU, bez da toga uopće budu svjesni.
Treba naglasiti da TTIP neće negativno utjecati samo na postojeće standarde i zakonodavstvo, već su u njega ugrađeni i mehanizmi poput ISDS-a/ICS-a koji stranim investitorima omogućava da tuže države u slučaju poteza koji mogu naštetiti njihovim investicijama i očekivanim profitima. Također, to se odnosi i na regulatornu suradnju koja omogućava direktno uključivanje korporativnih lobista u najranije faze donošenja novih zakona", stoji u priopćenju ZA.
