Udruga Dalmatinski potrošač iz Splita zalaže se za ukidanje Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga donesenoj u rujnu 2010, naglašavajući da je primjena te uredbe tek „zamrznula“ sve neracionalnosti i dubioze poslovanja, nasuprot gospodarskih interesa potrošača. Do donošenja Uredbe davatelji vodnih usluga utvrđivali su cijene usluga sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvo, u pravilu na neobjektivan, netransparentan i diskriminirajući način. U međuvremenu donesen Zakon o vodama, odnosno spomenuta Uredba ne utvrđuje željno očekivanu metodologiju za utvrđivanje tarifnih elemenata za obračun komunalne usluge, odnosno vodne usluge. Uvjeti za utvrđivanje fiksne cijene usluge nisu u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Svi elementi troškova fiksnog dijela su troškovi poslovanja isporučitelja vodnih usluga, i gotovo nema prihvatljivog objašnjenja zašto bi se za taj dio troškova plaćao paušal. Pored toga udruga naglašava da paušal diskriminira potrošače, posebice povremene korisnike usluga isporučitelja vodnih usluga. Fiksni dio računa za vodnu uslugu, kažu, suprotan je Zakonu o zaštiti potrošača, kojim je utvrđeno da prodaja potrošačima javnih usluga, kada to priroda javne usluge dopušta, mora biti obračunata prema potrošnji. Spomenuta Uredba ne daje mogućnost donošenja metodologije za izradu tarifnog sustava za donošenje tarifnih stavki, a utvrdio elemente troškova prema postojećoj organizaciji i troškovima poslovanja, zbog toga bi je trebalo staviti van snage, smatraju u toj udruzi.