Poštovani gosp. profesore, ministrica zaštite okoliša i prirode, dr. sc. Mirela HOLY nedavno je dosta kritički govorila o načinu izrade studija utjecaja na okoliš pojedinih projekata. Uz to, ne postoji podzakonski propis koji bi utvrdio sadržaj takvih studija, odnosno propisao na koja sva pitanja one za pojedinu vrstu projekata trebaju dati odgovore, primjerice što je s gledišta zaštite okoliša bitno, a što ne. Pripremaju li se kakve promjene u vezi s time?

Nakon dolaska u Ministarstvo uočili smo da postoje problemi s kvalitetom studija utjecaja na okoliš. Vrlo brzo smo uočili neke kritične izrađivače. Već sada neke studije koje su u postupku javne rasprave nailaze na probleme pa se investitori žale da izrađivači nisu odradili dobar posao ili nisu kvalitetno prezentirali studiju na javnim raspravama pa sada nailaze na veće probleme nego što su očekivali. Ako je riječ o javnim tvrtkama, one su izvođače morali birati putem javne nabave, što znači da su se morale odlučiti za najjeftiniju ponudu, a ne na one izrađivače koji su imali i odgovarajuće reference. Kroz izmjene Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/2007) i pravilnika želimo da Ministarstvo odlučuje tko će raditi studije i, po uzoru na stručne komore, želimo uvesti referentne cijene, ovisno o vrsti studije koja se radi.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je obveznik postupka javne nabave i sad moramo definirati kako ćemo izabrati izvođače, a tu se trebamo konzultirati s Uredom za javnu nabavu jer ne želimo da se za svaku pojedinu studiju treba raspisivati natječaj za javnu nabavu. Želimo omogućiti investitorima da odaberu između kredibilnih i iskusnih izvođača koji zapošljavaju stručnjake s referencama. Osim toga, želimo da se na javnom uvidu ne nalaze sažeci, već cjelovite studije utjecaja na okoliš, uz poštivanje poslovne tajne. Isto tako, tražit ćemo da se definira minimalno trajanje javnog uvida, primjerice, na 30 dana, ali će javna rasprava moći trajati i 5 ili 6 mjeseci, ovisno o važnosti projekta.

Isto tako, pravilnikom ćemo propisati obvezan sadržaj studija, odnosno što bi ona za pojedinu vrstu zahvata, odnosno postrojenja morala sadržavati. Svaka će studija morati sadržavati svojevrsnu 'check-listu' i, kad se ona nalazi na javnom uvidu, lako će se moći provjeriti da li je ispunjen sav potreban sadržaj. Ono što je sada velika mana je što u fazi glavnog projekta nema takve 'check-liste' da se ustanovi da li je u projektu zaista implementirano sve što je eko-studija zahtijevala i da se to kod ishođenja građevinske dozvole može provjeriti. Sada takve kontrole kod ishođenja građevinske dozvole nema.

Pogrešan je i princip izdavanja okolišne dozvole paralelno sa studijom utjecaja na okoliš jer se ona izdaje za konkretnu tehnologiju, a ona u fazi eko-studije nije poznata jer se definira tek u glavnom projektu. Zato razmišljamo da okolišnu dozvolu vežemo uz uporabnu dozvolu. Vjerujemo da će ove promjene ubrzati proceduru jer će to biti manje opterećenja za zaposlenike Ministarstva koji nisu eksperti za primjenu određenih tehnologija, a trebaju ih kontrolirati.

 

Kada očekujete da će te promjene zakona i podzakonskih propisa biti spremne?

Plan je da u travnju ili svibnju bude javna rasprava o tim zakonskim izmjenama te da se nakon toga ide u saborsku proceduru. Paralelno s promjenom Zakona, ići će se u izmjene pravilnika kako bi sve moglo biti primijenjeno što prije, a i ti pravilnici bit će na javnom uvidu, podložni primjedbama.

 

Još 1999. godine je izdano rješenje o prihvatljivosti gradnje HE Ombla na okoliš. U vezi s time je bivši načelnik za procjene utjecaja na okoliš, doc. dr. sc. Nenad MIKULIĆ, otvoreno rekao da Elektroprojektova studija utjecaja na okoliš prema današnjim kriterijima (pri čemu se misli na europsku eko-mrežu 'Natura 2000') vjerojatno ne bi dobila zeleno svjetlo. Treba li ići u gradnju HE Ombla na osnovi takve studije?

Europska unija je također prepoznala da postoji problem sa starim eko-studijama za projekte koji u međuvremenu nisu implementirani i ograničava primjenu studija na 2 + 2 godine, a za one starije studije traži reviziju. Od nas bi bilo pošteno da se napravi službena revizija. Ne ulazeći u upitnost stručnjaka koji su radili na staroj eko-studiji, treba reći da danas vrijede druga pravila kada se radi ovaj tip postrojenja. Nedostaje i primjena suvremenih metoda simulacije, posebno kod HE Ombla koja je vrlo komplicirana i za koju svi tvrde da će imati utjecaja na okoliš, bez obzira što to studija utjecaja na okoliš ne pokazuje ili ne pokazuje na pravi način. Zapisnici stručne komisije koja je svojedobno ocjenjivala Elektroprojektovu studiju pokazuju veliku sumnju u projekt: neki članovi su bili eksplicitno protiv, a neki su rekli da studiju treba značajno doraditi, no studija je ipak dobila zeleno svjetlo. Osim toga, tadašnja komisija je tražila da se u eko-studiji posebno promatra sustav za vodoopskrbu i sustav za elektranu, što je odbijeno.

 

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je naručilo reviziju Studije utjecaja na okoliš kod tri neovisna stručnjaka, na osnovi čega će se dati preporuka Vladi o daljnjoj sudbini projekta HE Ombla. Zašto ste tražili tu reviziju? U kojoj je ona sada fazi i kada se može očekivati konačan stručan sud o tom projektu?

Zbog brojnih sumnji je Ministarstvo i angažiralo tri nezavisna eksperta koji bi trebali dati svoje mišljenje o nedostacima te studije u odnosu na današnja znanja. HEP nam još nije dostavio svu potrebnu projektnu dokumentaciju kako bi stručnjaci dali svoju procjenu, a nas zanimaju svi popratni povijesni podaci na koje se poziva Studija utjecaja na okoliš. Zanimljivo je da je projekt HE Ombla nastao u Trebinju. U Nevesinju postoji sličan projekt vodoopskrbe gdje je postojala ideja da se postojeća pregrada u podzemnoj akumulaciji još iz doba Austro-Ugarske dogradi, kako bi se povećala mogućnost vodoopskrbe grada. Međutim, kod malo jačih oborina razina vode u toj akumulaciji digla se iznad očekivanja, došlo je do ispiranja nekih zatrpanih kanala i urušavanja terena.

Zanimljivo je da je Europska investicijska banka, kreditor gradnje HE Ombla, raspisao međunarodni natječaj vrijedan skoro 300 000 eura, vezan za Studiju utjecaja na prirodu, pri čemu se, osim procjene utjecaja na prirodu, traži digitalni 3D model Viline špilje i svih njenih kanala, što upućuje da takav model nikada nije napravljen. Tražilo se i da se procijeni utjecaj zahvata na dolomitsku pregradu koja se nalazi iza, a koja je nastala tektonskim poremećajem. Pitanje je da li je dovoljno ispitana vrsta tehnologije koja bi se primijenila kod izrade pregrade za zaustavljanje vode i kakva ona uopće treba biti te kakav utjecaj ona ima na okoliš.

Cijeli slučaj s HE Ombla povezao bi sa slučajem HE Lešće. Treba se pitati da li je prije gradnje HE Lešće trebalo napraviti kvalitetnu reviziju Studije utjecaja na okoliš? I ta je studija bila starija od 10 godina. Okoliš se mijenja, on je živi organizam i zato ne treba srljati jer je prošlo dosta vremena: otkrivene su nove znanstvene metode i mogle bi se primijeniti nove, tada nepoznate mjere zaštite, a mi se vežemo na nešto što je bilo prije 13 godina.

Pitanje je i da li je izgradnja HE Omble isplativa s aspekta koštanja kvalitetnih mjera zaštite okoliša. Naša revizija pokazat će manjkavosti eko-studije i da li su sve tada prihvaćene mjere zaštite okoliša na današnjoj razini.

 

Ministrica Holy je u više navrata rekla da HEP ima pravovaljanu lokacijsku dozvolu te da bi MZOIP u pokušaju njezinog obaranja izgubio sudski spor s HEP-om. Postoji velik pritisak građana da se taj projekt obustavi, no zakonske mogućnosti su, čini se, iscrpljene?

Da, ali možemo dati savjet Vladi koliko je taj projekt rizičan s aspekta zaštite okoliša i Vlada može dati preporuku HEP-u, koji je državno poduzeće u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, da taj projekt obustavi. A, ono će vjerojatno reagirati na način da se zaustavi projekt koji je rizičan. Sada se vidi da neki projekti nisu spremni do razine do koje se mislilo da su spremni.

 

U kojoj fazi je procjena utjecaja na okoliš za gradnju TE Plomin C?

Izrađivač studije je, prema mojem saznanju, pri kraju procesa odgovaranja na pitanja koja su postavljena u sklopu javne rasprave. Bilo je nekih naznaka da ćemo te odgovore dobiti početkom ožujka.

 

Ta se elektrana u objedinjenim uvjetima zaštite okoliša predstavlja kao zamjenski objekt za TE Plomin 1, iako ima veće građevinske gabarite i mnogo veću snagu. Ekološke udruge prigovaraju da nije napravljena jedinstvena studija utjecaja na okoliš za maksimalnu snagu elektrane od 710 MW, što jedino daje cjelovit odgovor o prihvatljivosti zahvata. Hoće li MZOIP tražiti od investitora da taj propust ispravi?


Da, to je nedostatak studije. Projektanti su nas uvjeravali da su računali ukupno toplinsko opterećenje i da bi, po njima, izgradnja elektrane od 800 MW uzrokovala preveliko toplinsko opterećenje i te da je 500 MW prihvatljiva granica snage. Pitao sam naš Odjel za zaštitu mora iz Rijeke jesu li konzultirani kakav će efekt imati otpadna toplina za more, ali se pokazalo da nisu bili konzultirani. Taj nas problem svakako zanima i mi ćemo ga potaknuti. Otpadna toplina koja ide u more trebala bi se prije negdje korisno potrošiti: znači li to da ćemo imati tropske ribe u Kvarneru? HEP za sada nije pokazao da ima kvalitetno rješenje za otpadnu toplinu.

Sličan problem je bio i kod gradnje TE Plomin 2, kada nisu napravljeni tzv. projekti prijateljskog okruženja.

Na Vladinoj koordinaciji došlo se do ispravnog stava da sve što je usputno uz elektranu, treba ići prije odabira strateškog partnera, kako bi on bio upoznat s obvezama koje ima. Zanimalo nas je i zbog čega se ne razmatra IGCC-tehnologija za uplinjavanje ugljena, što je pitanje za TE Urinj, čija rekonstrukcija također treba započeti uskoro. To je bila eksperimentalna tehnologija prije 10 godina, ali sada više nije. Plomin će ubuduće imati problem hvatanja ugljičnog dioksida, a IGCC-tehnologija tu ima kvalitetna rješenja jer se CO2 izdvaja u postupku, iz sintetičkog plina i prije nego što ide na turbinu. IGCC-tehnologije trenutačno jesu skuplje, međutim kao gorivo se može koristiti ugljen različite kvalitete pa i biomasa, što značajno povećava sigurnost opskrbe jer se ne ovisi o specifičnim zahtjevima na kvalitetu ugljena i omogućava izbor većeg broja potencijalnih dobavljača ugljena. U slučaju izgradnje plinske elektrane isto tako smanjuje ovisnost o jedinom dobavljaču prirodnog plina. U trenutku kad će hvatanje ugljičnog dioksida postati obveza IGCC tehnologija postaje konkurentna sadašnjim rješenjima termoelektrana na ugljen – a to će biti uskoro. Također vrijedi razmišljati i o rješenjima da se CO2 odmah iskoristi za proizvodnju nusprodukata. Međutim sa stanovišta zaštite okoliša postoji više tehnologija koje imaju emisije unutar zakonske granice, a mi ne možemo uvjetovati investitoru izbor najskuplje tehnologije zato što se nama to sviđa.


Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99) kaže da se do 2015. godine u Hrvatskoj neće graditi termoelektrane na ugljen. Hoće li se tražiti izmjene Programa? Što je s izmjenama prostornih planova nižeg reda vezano za TE Plomin C?

Prostorni planovi više nisu u našoj nadležnosti, a mi nismo u obvezi razmatrati objekte koji nisu u prostornom planu. Ovo što pitate pokazuje nekoordiniranost unutar ministarstava kroz duži period jer programi prostornog uređenja nisu novelirani godinama, iako su trebali biti.

Da se ove godine krene u gradnju TE Plomin C, elektrana se ne bi počela graditi 2015. Izgradnja takve elektrane traje 3 - 5 godina. Kad bi radovi i počeli početkom iduće godine, kao što se planira, potrebno je prvo maknuti skladište ugljena jer na tu lokaciju dolazi nova elektrana. Da bi se maknuo ugljen, treba izgraditi silose, premjestiti ugljen i počistiti zemljište, a tu smo već u 2015. godini. TE Plomin 2 treba neometano raditi cijelo to vrijeme i to je veliki problem koji će usporavati gradnju nove elektrane.


Najavljeno je da će MZOIP revidirati uvjete za gradnju postrojenja za iskorištavanje obnovljivih izvora na obali (prije svega vjetroelektrana), koji onda ne bi trebali biti tako restriktivni. Možete li reći što pripremat?

Moramo se koordinirati s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja oko definiranja prostornih planova. Nekim izmjenama Pravilnika o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 67/2007) poticat ćemo da se u primorskim krajevima koristi što je moguće više kolektora za proizvodnju električne energije, ali i pripremu potrošne tople vode.

Ne bježimo od toga da vratimo vjetroelektrane blizu turističkih naselja, ali ne jednu jedinicu od 3 MW s visokim stupom, već primjereno potrebama distribuirane potrošnje na lokaciji. Nikoga ne bi trebala smetati mala vjetroelektrana na obali koja će proizvoditi energiju za to mjesto.

Ne treba biti pretjerano restriktivan i zabranjivati prirodni izvor, da bi se onda umjesto njega koristilo fosilna goriva! Sada imamo slučaj u nacionalnim parkovima da koristimo kotlove na fosilna goriva, a zabranjujemo obnovljive izvore, što je smiješno.


Jesu li to sve promjene vezano za investicije u obnovljive izvore?

Ne, dat ćemo preporuku HEP-u da od investitora u postrojenja na obnovljive izvore ne traži izgradnju dvostrukog priključnog voda i da se u mreži ostvaruje N-1 kriterij sigurnosti, što se u Zapadnim zemljama više ne traži jer poskupljuje investiciju, ali isto tako nepotrebno opterećuje okoliš. Isto tako ćemo tražiti da se, gdje god je moguće, koriste podzemni kabelski priključci elektrana i postrojenja na obnovljive izvore na mrežu, umjesto postojećih nadzemnih priključaka. To je nešto skuplje, ali je lakše održavanje i kvalitetnije je za okoliš. Tražit ćemo i da se što je češće moguće grade jednostavne transformatorske stanice za priključak obnovljivih izvora, jer zauzimaju manje prostora i ne uzrokuju svjetlosno onečišćenje kao što je slučaj u današnjim objektima. HEP je tehnički vrlo konzervativna tvrtka. Vjerojatno ćemo to na kraju riješiti i kroz neke pravilnike u razgovoru s Ministarstvom gospodarstva.


Što je s HEP-ovom elektranom na biomasu u Velikoj Gorici? Hoće li dobiti lokacijsku dozvolu ove godine, kao što se planira?

Mislim da će Studija utjecaja na okoliš za taj projekt morati ići na doradu.