Energetsko siromaštvo ne znači samo nemogućnost plaćanja (visokih) računa za energiju i energente, već je to sustavan problem koji se ne može rješavati samo energetskim politikama. Naime, ono nema jednoznačnog i jednostavnog rješenja i, primjerice, ne mogu se jednake mjere primjenjivati na obitelj iz Zagreba i umirovljenog poljoprivrednika iz Like. Napomenuo je to, između ostaloga, Matija Eppert iz Društva za oblikovanje održivog razvoja na završnoj konferenciji projekta ReRURAL - Renew Rural Areas.
Riječ je o projektu koji pokriva četiri zemlje: Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, a dio je Europske klimatske inicijative (EUKI) njemačkog Saveznog ministarstva za okoliš, zaštitu klime i prirode i nuklearnu sigurnost (BMUKN). Pokrenut je s ciljem podizanja svijesti o energetskom siromaštvu u ruralnim područjima Jugoistočne Europe i predstavljanja energetske tranzicije i energetskih zajednica kao jednog od mogućih rješenja za taj problem.
Spomenuti stručni skup u organizaciji Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i SDEWES Centra pokazao je zanimljive primjere iz Hrvatske i s Kosova. Kako je pojasnila Liri Kuçi, viša istraživačica iz Balkan Green Foundationa, do sada su provedene studije slučajeva u četiri lokalne zajednice iz četiri zemlje: Đurđevcu iz Hrvatske, Laktašima iz Bosne i Hercegovine, Kamenici s Kosova i Pivki iz Slovenije.
"Energetsko siromaštvo je od 2025. godine određeno i u hrvatskom zakonodavstvu. Problem je tako postao vidljiv, napravljen je okvir za mjere, stvorene su pretpostavke za europsko (su)financiranje i uvedena obveza države da se time bavi," također je naglasio Matija Eppert. Dodao je i da se u njegove glavne uzročnike ubrajaju mali prihodi, visoke cijene energije i energetski neučinkoviti stambeni prostori. No, uz njega se veže i pojam energetske ranjivosti koji pak pokazuje rizike pada u energetsko siromaštvo, a ono je pak uvjetovano cijenama energije i energenata, njihovom raspoloživošću na lokaciji, vlasništvom nad nekretninom i mogućnošću društvenog povezivanja. Uz to, napomenuo je kako se u dijelove Europe koji su najviše izloženi energetskom siromaštvu ubrajaju Andaluzija u Španjolskoj, Apulija u Italiji, Središnja Makedonija u Grčkoj i više područja u Bugarskoj i Litvi.
Energetske zajednice jedan su od vrlo korisnih 'alata' za suočavanje s problemom energetskog siromaštva, osobito u ruralnim zajednicama. Naglasio je to Stjepan Družinec s FSB-a i dodao kako pri izradi studije slučaja za Zagreb više od 1350 građana izjavilo kako je spremno udružiti se u jednu takvu zajednicu.
Lokalne akcijske grupe također mogu pomoći u provođenju mjera protiv energetskog siromaštva. Takve organizacije, kako je to pojasnio Josip Marušić iz LAG Vallis Colapisa, pokrivaju više od 90% površine Hrvatske (uglavnom sve, osim područja Zagreba i Splita) i veći ih ima 54.
Konferencija je završena okruglim stolom, pri čemu je Matija Eppert kao jednu od poteškoća pri suzbijanju energetskog siromaštva naveo i općenit stav građana "Zašto mijenjati nešto što je već generacijama tako?" Kako je pokazalo istraživanje provedeno na području Gospića, u čak 90% promatranih objekata nije primjenjivana nijedna mjera koja bi mogla smanjiti energetsko siromaštvo (npr. poboljšanje toplinske izolacije, primjena učinkovitije rasvjete i kućanskih uređaja), a glavni razlog za to bilo je neznanje da je to moguće i/ili potrebno. Primjerice, ispitanici su često smatrali normalnim da u kući zimi bude prehladno, a ljeti pretoplo, dok je grijanje na drva u prastarim pećima nerijetko način života.
