Prema većini pokazatelja, Slovenija se ubraja među zemlje Europske unije s umjerenim udjelom energetski siromašnih kućanstava, pri čemu su razlike pojedinih zemalja vrlo izražene. Energetsko siromaštvo složena je pojava koji povezuje male prihode kućanstava i/ili pojedinaca, visoke troškove za energiju, malu energetsku učinkovitost boravišnih prostora i subjektivni osjećaj nemogućnosti održavanja sigurnog i ugodnog doma. Ono stoga nije samo ekonomski i energetski, već i javnozdravstveni problem jer življenje u neodgovarajućim uvjetima uzrokuje bolesti dišnog i krvožilnog sustava, a utječe i na mentalno zdravlje.
Problem i uzroci
Energetsko siromaštvo velik je društveni problem koji pogađa mnoge građane EU-a. Prema Europskoj komisiji, to je stanje u kojem si kućanstva zbog malih prihoda, visokih cijena energije ili loše energetske učinkovitosti stambenog prostora ne mogu priuštiti dovoljno energetskih usluga kako bi osigurala pristojan život. Prema podacima Europskog statističkog ureda (Eurostat), oko 42 milijuna ljudi ili 9,2% stanovništva EU-a 2024. godine nije moglo na odgovarajući način grijati svoje domove. U tome nije iznimka ni Slovenija jer je, prema podacima Instituta za ekonomska istraživanja iz 2021. godine, energetskom siromaštvu izloženo gotovo 10% slovenskih kućanstava. Ono osobito pogađa najranjivije skupine: nezaposlene, umirovljenike, jednočlane i jednoroditeljske obitelji, slabo plaćene radnike i stanovnike ruralnih i ekonomski slabije razvijenih krajeva.
Uzroci energetskog siromaštva višestruki su i često povezani s malim prihodima, visokim životnim troškovima, lošom toplinskom izolacijom zgrada, neučinkovitim sustavima grijanja i nejednakim pristupom informacijama i sredstvima za projekte energetske obnove. Zbog uske povezanosti s javnim zdravstvom, klimatskim ciljevima i socijalnom pravdom energetsko je siromaštvo sve više u središtu rasprava o održivom razvoju.
Na taj se problem odgovora nizom mjera: subvencijama za socijalno ranjiva kućanstva, poticajima za energetsku obnovu zgrada i širim strateškim dokumentima kao što su nacionalni energetski i klimatski planovi. Unatoč tome, energetsko siromaštvo i dalje je nedovoljno istražena tema, osobito kada je riječ o svakodnevnim iskustvima građana i percepciji učinkovitosti postojećih mjera.
Što je energetsko siromaštvo?
Energetsko siromaštvo složena je društvena i ekonomska pojava koja podrazumijeva nedostatan pristup osnovnim energetskim uslugama kao što su grijanje, hlađenje, rasvjeta i kuhanje. To je stanje u kojem kućanstva nisu u mogućnosti zadovoljiti svoje osnovne energetske potrebe zbog malih prihoda, visokih troškova za energiji ili loše energetske učinkovitosti zgrada. To za posljedicu ima loše životne uvjete, socijalnu isključenost i negativne utjecaje na zdravlje i okoliš.
Energetsko siromaštvo u Sloveniji
Odrednica energetskog siromaštva u Sloveniji prvi put se pojavljuje u Nacionalnom klimatskom i energetskom planu (NEPN), u kojem stoji da je to "... stanje u kojem kućanstvo nije u mogućnosti osigurati si prikladno topli stambeni prostor (i druge energetske usluge, npr. pripremu potrošne tople vode, rasvjetu) po prihvatljivoj cijeni."
Bez obzira na to, i dalje su upitni jasnoća i razumijevanje pojedinih kriterija energetskog siromaštva. Primjerice, pitanje je kako na odgovarajući način razlikovati energetski stvarno siromašna kućanstva od onih koja imaju visoke troškove za energiju jer je rasipaju. Tako bi sadašnjom odrednicom energetskog siromaštva u Sloveniji mogla biti obuhvaćena i kućanstva s iznadprosječnim prihodima koja imaju visoke troškove za energiju zbog neracionalne potrošnje ili veličine stambenih jedinica. Time bi mjere za suzbijanje energetskog siromaštva mogle biti pogrešno usmjerene jer bi pomoć tada mogla dobiti i kućanstvima koja zapravo nisu energetski siromašna, dok bi se istodobno smanjila učinkovitost tih mjera za one kojima su najpotrebnije. Izvješće EK-a iz 2023. godine pokazalo je da članice EU-a često ne uzimaju u obzir baš sve pokazatelje energetskog siromaštva kao što su subjektivna iskustva, osjećaji socijalne isključenosti ili utjecaji porasta cijena energije na mentalno i fizičko zdravlje, a oni su bitni za razvoj pravednih mjera i ciljanih politika.
Čimbenici i posljedice
Na pojavu energetskog siromaštva utječe nekoliko međusobno povezanih čimbenika koji određuju njegovu rasprostranjenost, izraženost i posljedice u određenoj zemlji ili na određenom području. Oni ovise o socioekonomskim uvjetima, dostupnosti infrastrukture, tržišnim mehanizmima i regulatornom okviru.
Na energetsko siromaštvo najviše utječu:
• socioekonomski čimbenici: prihodi kućanstva, stope zaposlenosti i društvenih nejednakosti i pristup mehanizmima državnih potpora
• čimbenici stanovanja i infrastrukture: energetska učinkovitost stambenih prostora, dostupnost suvremenih energetskih mreža i kvaliteta sustava grijanja
• tržišni i cjenovni čimbenici: fluktuacije cijena energije, porezi na energiju i liberalizacija tržišta energije
• politički i zakonodavni čimbenici: državne strategije za smanjenje energetskog siromaštva, regulaciju energetike i uloga europskih i nacionalnih politika.
Energetsko siromaštvo ne znači samo ograničen pristup toplinskoj ili električnoj energiji, već utječe i na fizičko i mentalno zdravlje, socijalnu uključenost i kvalitetu života.
Kućanstva koja se s njime suočavaju često su prisiljena birati između osnovnih životnih potreba. Visoki troškovi za energiju tako smanjuju potrošnju na hranu, lijekove, odjeću ili obrazovanje, što utječe na dugoročnu socijalnu uključenost i kvalitetu života. Djeca iz energetski siromašnih kućanstava češće izostaju iz škole, imaju slabiju koncentraciju i akademski uspjeh zbog neodgovarajućih životnih uvjeta. Uz to, energetsko siromaštvo povezano je s višim stopama dugoročnog siromaštva i slabijom mogućnošću zapošljavanja, osobito ako nije moguće ostvariti osnovne uvjete za rad od kuće, učenje ili sudjelovanje u digitalnom društvu.
Tu su i utjecaji na okoliš. Energetski siromašna kućanstva često žive u zgradama koje rasipaju energiju i koriste manje učinkovite energente kao što su ogrjevno drvo, ugljen ili nafta. To uzrokuje veće emisije stakleničkih plinova i lokalno onečišćenje zraka, što negativno utječe na okoliš i zdravlje svih građana. Uz to, takva kućanstva često nemaju pristup projektima energetske obnove ili suvremenim energetskim rješenjima kao što su sunčane elektrane, dizalice topline i pametna brojila. Posljedica toga je da ostaju isključena iz zelene tranzicije, što povećava socijalne razlike i ugrožava pravednost klimatskih politika. Stoga je energetsko siromaštvo prepreka postizanju europskih klimatskih ciljeva pa pravedna zelena tranzicija mora uključivati ciljane mjere za njegovo suzbijanje.
Energetsko siromaštvo u europskim zemljama
Usporedba energetskog siromaštva među članicama EU-a važan je okvir za razumijevanje uspjeha mjera za njegovo suzbijanje u pojedinoj zemlji. One proizlaze iz političkih pristupa, stanja stambenog fonda, cijena energije i sustava socijalne zaštite. Neke zemlje, poput Grčke i Bugarske, prijavljuju stopu energetskog siromaštva veću od 10%, dok je u skandinavskim zemljama ona uglavnom manja od 3%.
Sa stopom u rasponu 3 - 4% Slovenija je u sredini europske ljestvice, što znači da postoji prostor za napredak, posebice kada se radi o obnovi infrastrukture, lokalnoj dostupnosti mjera i pomoći najranjivijim skupinama stanovništva. Važno je naglasiti da su trendovi u Sloveniji stabilizirani, dok je u mnogim zemljama EU-a (npr. Grčkoj, Bugarskoj, Litvi) posljednjih godina došlo do značajnog porasta energetskog siromaštva. To ukazuje na određen uspjeh nekih slovenskih mjera, ali i otkriva ranjivosti sustava.
Kućanstva koja si ne mogu priuštiti grijanje
Udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti odgovarajuće grijanje u Sloveniji je 3,3%, što je svrstava ispod prosjeka 27 članica EU-a (9,2%) i među zemlje s razmjerno niskom razinom energetskog siromaštva. Ako se promatraju samo Sloveniji susjedne zemlje, taj je udio 2024. godine u Italiji bio 8,6%, u Mađarskoj 6,1%, u Hrvatskoj 4,6% i u Austriji 4%. Najveći udjeli kućanstava koja si ne mogu priuštiti odgovarajuće grijanje u zemljama EU-a bili su u Grčkoj i Bugarskoj (19,0%), a zatim u Litvi (18%) i Španjolskoj (17,5%), što ukazuje na veću ranjivost stanovništva u zemljama južne i istočne Europe. S druge strane, najmanji udjeli takvih kućanstava bili su u Norveškoj (2,2%) i Finskoj (2,7%).
Taj se udio u razdoblju 2015. - 2021. u Sloveniji smanjio s 5,6 na 1,7% ili za čak 69,6% u odnosu na baznu godinu, dok se prosjek zemalja EU27 u istom razdoblju smanjio za svega 0,4%.
Uz to, analiza indeksa s konstantnom bazom (za 2015. godinu iznosio je 100) pokazuje velike razlike među zemljama. Najveća poboljšanja tako su ostvarena u Poljskoj, gdje je taj indeks 2024. godinu bio 44,0 i u Hrvatskoj s indeksom 46,5, gdje se udio kućanstava koja si ne mogu priuštiti grijanje u ranije spomenutom razdoblju prepolovio. Slovenija je također među uspješnim zemljama, s indeksom 58,9. Nasuprot tome, indeksi u Austriji (153,8), Švedskoj (341,7) i Luksemburgu (400,0) značajno su pogoršani, što ukazuje na strukturne probleme u ostvarivanju energetske sigurnosti, unatoč razmjerno višem životnom standardu.
Kašnjenje s plaćanjem računa za energiju
Kašnjenje s plaćanjem računa za energiju dodatan je pokazatelj energetskog siromaštva. U Sloveniji je udio kućanstava koja su kasnila s plaćanjem bio 6,7%, što je blizu prosjeka zemalja EU27 od 6,9% i usporedivo s Mađarskom, gdje je taj udio 7,1%. U drugim Sloveniji susjednim zemljama taj je udio 2024. godine bio 8,8% u Hrvatskoj, 5,3% u Austriji 5,3% i 4,5% u Italiji. Istodobno, taj je udio u Grčkoj iznosio čak 32%, u Bugarskoj 17%, a u Srbiji 16,3%.
U Sloveniji je udio kućanstava koje kasne s plaćanjem računa za energiju u razdoblju 2015. - 2024. značajno smanjen, sa 17,5 na 6,7% ili za više od 60%. Indeks s konstantnom bazom (100 za 2015. godinu) istodobno se smanjio na 38,8, što Sloveniju svrstava među zemlje s najvećim poboljšanjem od zemalja EU27. No, to je poboljšanje do 2021. godine bilo postojano, a potom je trend zaustavljen pa je spomenuti indeks 2023. i 2024. iznosio 101,5, što ukazuje na stagnaciju. To znači da je nakon razdoblja intenzivnog smanjenja kašnjenja za plaćanjem računa za energiju u Sloveniji dosegnut prag koji se bez novih mjera teško prelazi.
Podaci ukazuju i na stalno poboljšanje na razini zemalja EU27, gdje se udio kućanstava koja kasne s plaćanjem računa za energiju u istom razdoblju smanjio s 9,4 na 6,9%. To znači da se vrijednost indeksa s konstantnom bazom u 10 godina smanjila na 73,4.
Taj indeks pokazuje značajne razlike između zemalja. Najveće poboljšanje ostvareno je u Hrvatskoj, gdje se taj indeks u 2024. godini smanjio na 32,8, a zatim u Mađarskoj (40,6) i Poljskoj (44,5). Uspješan je bio i Cipar, gdje je taj indeks 2024. godine bio 42,7. Nasuprot tome, do pogoršanja je došlo u Francuskoj (indeks jednak 147,8), Njemačkoj (148,8) i Austriji (177,2), što ponovno ukazuje na to da su energetski i inflacijski šokovi u posljednjem razdoblju snažno pogodili i zemlje s većom kupovnom moći.
Kućanstva u riziku od siromaštva
Uz subjektivne pokazatelje energetskog siromaštva kao što su percipirana toplinska deprivacija i platežna sposobnost, važno je pratiti i šire društvene uvjete kao što su udio kućanstava u riziku od siromaštva. Taj je udio 2024. godine u zemljama EU27 bio 16,2%, a u Sloveniji 13,2%. Prema tom pokazatelju, Slovenija je također ispod europskog prosjeka, ali je i tu posljednjih godina uočen blagi negativan trend, što zahtijeva dodatnu pozornost. Udio kućanstava u riziku od siromaštva u Sloveniji susjednim zemljama 2024. godine bio je: 20,3% u Hrvatskoj, 18,9% u Italiji i 14,7% u Mađarskoj. U nekim drugim zemljama taj je udio bio veći, pri čemu je najveći bio u Bugarskoj (21,7%), Latviji (21,6%) i Litvi (21,5%), a dok najmanji u Češkoj (9,5%), Belgiji (11,5%), Norveškoj (11,6%), Danskoj (11,6%) i Nizozemskoj (12,1%).
Udio kućanstava izloženih riziku od siromaštva pokazatelj je koji nadilazi usko područje energetike i povezan je s ukupnom nejednakošću dohotka i učinkovitošću sustava socijalne zaštite. Njegova dinamika stoga je važan pokazatelj koliko dobro zemlje dugoročno upravljaju ranjivošću svojeg stanovništva.
U Sloveniji je u razdoblju 2015. - 2024. i tu došlo do određenog poboljšanja jer je indeks s konstantnom bazom za udio kućanstava u riziku od siromaštva (100 za 2015. godinu) pao na 92,3, iako je taj napredak mnogo skromniji nego kod druga dva pokazatelja. Uz to, taj je indeks 2023. bio 105,0, da bi 2024. godine iznosio 103,9, što znači da se udio kućanstava izloženih riziku od siromaštva ponovno povećava. Slovenija je stoga ispod prosjeka zemalja EU27, ali bez jasnog smjera poboljšanja. Za razliku od druga dva pokazatelja, gdje je postignut primjetan napredak, čini se da je tu problem više strukturne prirode i povezan je sa socijalnim značajkama.
Povezivanje energetskih i socijalnih politika
Analiza tri ključna pokazatelja otkriva razlike u trendovima i poboljšanjima u zemljama EU-a u razdoblju 2015.- 2025. Prva dva od njih pokazuju razmjerno značajan napredak u mnogim zemljama jer su smanjeni udjeli kućanstava koja se ne mogu grijati na odgovarajući način ili koja kasne s plaćanjem računa za energiju. To se posebice odnosi na Sloveniju i pojedine zemlje Srednje i Jugoistočne Europe, u kojima su ostvarena najveća poboljšanja. Međutim, istodobno je u nekim razvijenijim zemljama došlo do jasnog pogoršanja, što ukazuje na razlike u učinkovitosti politika i osjetljivosti na energetsko-ekonomske šokove. Mnogo se manji napredak može primijetiti kod trećeg pokazatelja - udjela kućanstava izloženih riziku od siromaštva. U većini zemalja promjene su vrlo male, a u nekim slučajevima čak i negativne. To potvrđuje da je rizik od siromaštva u većoj mjeri povezan sa strukturnim čimbenicima kao što su nejednakost dohotka, tip kućanstava i šire socijalne politike pa se ne može učinkovito smanjiti samo energetskim mjerama.
Iz toga proizlazi da je europski napredak na suzbijanju energetskog siromaštva prilično heterogen. Iako su postignuti značajni pomaci u smanjenju materijalnih oblika energetskog siromaštva, npr. kod plaćanja računa za grijanje i energiju, rizik od siromaštva kao šire socioekonomske pojave i dalje je velik. To znači da je za smanjivanje energetskog siromaštva nužno povezivanje energetskih i socijalnih politika.
Razlike između pojedinih dijelova Slovenije
Promatrajući slovenske statističke regije, udio energetski siromašnih kućanstava prošle je godine najveći bio u Podravju (10,5%) i Zasavju (12,3%), a najmanji u Gorenjskoj (3,7%). Razlike istoka i zapada Slovenije i dalje su izražene jer je udio energetski siromašnih kućanstava u istočnom dijelu zemlje bio 8,9%, a u zapadnom 4,4%, što potvrđuje da postoje regionalne razvojne nejednakosti.
Podaci slovenskog Statističkog ureda pokazuju da su kućanstva u istočnim dijelovima zemlje u posljednjem desetljeću više bila izložena energetskom siromaštvu. Najveći udjeli takvih kućanstava, u pojedinim su godinama veći i od 15%, bili su u Zasavju, Pomurju, Podravju i Posavju. Pri tome se osobito ističe Zasavje, gdje je 2018. godine bilo 19,1% energetski siromašnih kućanstava, najviše u svim regijama u promatranom razdoblju.
Iako je u nekim istočnim regijama primjetan određeni napredak (npr. u Pomurju i Posavju), nakon 2021. godine trend je nestabilan pa i uzlazan. Tako se udio energetski siromašnih kućanstava 2023. - 2024. godine u Podravju ponovno povećao, s 8,3 na 10,0%, što ukazuje na mogućnost daljnjeg pogoršanja u određenim uvjetima.
Anomalije se pojavljuju i u zapadnim dijelovima Slovenije. Dok su udjeli energetski siromašnih kućanstava u Gorenjskoj i Središnjoj Sloveniji već dugo manji od prosjeka, u Goriškoj i Obalnokraškoj posljednjih je godina došlo do njihovog ponovnog porasta. Taj je udio u Obalnokraškoj sa 7,6%, koliki je bio 2023., već sljedeće godine narastao na 10,4%, čime je ta slovenska statistička regija došla na sam vrh, uz Korušku.
Najranjivije skupine društva
Zbog svega toga energetsko siromaštvo nije samo socioekonomska, već i regionalna pojava koja zahtijeva lokalno prilagođena rješenja. Stoga je potreban veći naglasak na ciljanim mjerama, osobito u područjima s dugoročnim infrastrukturnim i ekonomskim izazovima, gdje politike nisu dovoljne za prevladavanje stagnacije ili sprječavanje ponovnog porasta siromaštva.
Promatra li se demografija, energetskim su siromaštvom najviše pogođena jednočlana i jednoroditeljska kućanstva. Prošle je godine energetski siromašno bilo čak 16,9% jednočlanih kućanstava, pri čemu je ta osoba starija od 65 godina, što znači da je svaka šesta starija osoba živjela u energetski neodgovarajućim uvjetima. Slično velik udio, 11,5%, bio je i kod jednoroditeljskih kućanstava. Čak 11,9% takvih kućanstava s barem jednim uzdržavanim djetetom bilo je energetski siromašno, što značajno premašuje nacionalni prosjek.
Statistike pokazuju da su najranjivija skupina starije osobe, pri čemu nakon 2016. godine raste jaz između njih i mlađih dobnih skupina. Dok se udio energetski siromašnih u dobnoj skupini starijih od 65 godina u posljednjem desetljeću smanjio s gotovo 10% na oko 7,3%, taj se trend u posljednje tri godine usporio pa i preokrenuo, što ukazuje na pogoršanje stanja. U usporedbi s dobnom skupinom od 18 do 64 godine (s udjelom izloženih riziku od energetskog siromaštva od 3,7%) i djecom do 17 godina (4,8%), rizik od energetskog siromaštva među starijima od 65 godina prošle je godine i dalje bio značajno veći (7,8%).
Mjere za suzbijanje energetskog siromaštva
Zbog rastućih cijena energije i sve veće ranjivosti određenih skupina stanovništva, energetsko siromaštvo jedno je od ključnih pitanja socijalne i ekološke politike na razini EU-a i pojedinih članica. Uspostavljanje učinkovitih mjera za njegovo suzbijanje zahtijeva koordinirano djelovanje u zakonodavnom, financijskom i infrastrukturnom području, ali i uključivanje ranjivih skupina u razradu politika.
U ključne mjere koje se provode u Sloveniji ubrajaju se:
• energetske subvencije za socijalno ugrožena kućanstva, kao dio širih mehanizama socijalne pomoći
• programi Ekološkog fonda za nepovratne financijske poticaje za energetsku obnovu zgrada (zamjena prozora, toplinska izolacija, zamjena sustava grijanja itd.)
• Projekt ZERO500 koji je usmjeren na smanjenje energetskog siromaštva uz lokalni pristup i suradnju nevladinih organizacija
• energetski savjetodavni uredi koji pomažu kućanstvima u optimiranju potrošnje energije
• usvajanje NEPN-a koji uključuje specifične mjere za smanjenje energetskog siromaštva.
Razvijene učinkovite inovativne prakse u zemljama EU-a potvrđuju da uspjeh politika za smanjenje energetskog siromaštva ovisi o tri ključna čimbenika:
• integriranom pristupu koji kombinira socijalne, infrastrukturne i energetske mjere
• lokalnoj provedbi mjera uz uključivanje stanovnika i jedinica lokalne samouprave
• dostupnosti financijskih poticaja.
Iz tih praksi Slovenija može steći vrijedno iskustvo za osmišljavanje uključivijih i učinkovitijih politika. Njihova zajednička značajka je integrirani pristup, što znači da je financijska pomoć povezana s dostupnim savjetima, pravnom zaštitom, energetskim standardima i lokalnom podrškom.
Uvođenje lokalnih savjetodavnih točaka za energiju, pravna zaštita od isključivanja iz energetskih mreža, ciljanije subvencije i obvezni standardi energetske učinkovitosti za javni stambeni fond neka su iskustva koja se odmah mogu primijeniti u praksi. To će doprinijeti shvaćanju energetskog siromaštva ne samo kao društvenog problema, već i kao pitanja sustavne pravde i ljudskog dostojanstva.
