Sredinom veljače na prilike na globalnom plinskom tržištu gledalo se vrlo optimistično. Analitičari konzultantske tvrtke ICIS predviđali su da bi ove godine globalna ponuda ukapljenog prirodnog plina (LNG) mogla porasti za 31 milijun t ili za 7%. Time bi se dosegnuo novi rekord od 472 mil. t ili 642 milijarde m3 jer se otvaraju novi izvozni pogoni i povećava europska potražnja za obnavljanjem zaliha. Istovremeno je francuski energetski div TotalEnergies objavio da očekuje da će cijene LNG-ja ove godine pasti za 16% ili za 2 EUR/(MW h) u odnosu na prethodnu godinu, tj. na 29 EUR/(MW h) zbog puštanja u pogon novih kapaciteta za ukapljivanje plina. Također je analitička tvrtka Kpler predviđala kako će europski uvoz LNG-ja ove godine porasti za 21%, na 125 mil. t ili 170 mlrd. m3 zbog spomenute potrebe za nadopunjavanjem višegodišnjih niskih razina zaliha u skladištima plina, uz očekivanje da će niže veleprodajne cijene potaknuti potražnju.
Međutim, sve su projekcije pale u vodu kada su 28. veljače Sjedinjene Američke Države i Izrael napale Iran. Taj se napad od kratkotrajne zračne kampanje pretvorio u pravi rat, u koji su uvučene i ostale zemlje Perzijskog zaljeva, a njegove posljedice trpi gospodarstvo u cijelom svijetu. Rat je pak onemogućio bilo kakvo jednoznačno planiranje opskrbe plinom i naftnih goriva na europskom tržištu. Vijesti o ratu i miru, o pregovorima i novim napadima, svakodnevno stižu i demantiraju jedne druge. Svaku od tih vijesti prate i oscilacije cijena nafte i plina na svjetskim burzama. Ako se najave novi napadi s bilo koje strane, cijene porastu, a ako dođe bilo kakva vijest o nagovještaju pregovora, cijene padnu i tako cijelo vrijeme...
Visoke cijene plina u Europi
Referentna europska cijena plina na nizozemskoj burzi TTF za ugovore s rokom isporuke od jednog mjeseca dosegnula je sredinom ožujka vrhunac od 74 EUR/(MW h), što je najviša razina u više od tri godine. Ipak, to je znatno manje od najviše cijene 345 EUR/(MW h), koliko je bila 2022. godine nakon ruske invazije na Ukrajinu. Od tada je cijena pala na oko 50 EUR/(MW h) nakon što je američki predsjednik Donald Trump izjavio da pregovara s Iranom o okončanju sukoba i uspostavljanju sigurne plovidbe kroz Hormuški tjesnac. Međutim, do toga nije došlo pa je plin u Europskoj uniji potkraj ožujka u samo jedan dan poskupio za 2% nakon vijesti da Iran nije spreman pregovarati dok rat traje, unatoč tome što je zaprimio američki mirovni prijedlog.
Takva volatilnost cijena energenata u prvom redu odražava strah od smanjene globalne ponude dostupne nafte i, posebice, LNG-ja. U takvim okolnostima, u kojima analitičari uočavaju da tržište trenutačno više reagira na ono što političari govore nego na ono što se zapravo događa, teško je planirati dobavu energenata i sagledavati trendove. Energetski stručnjaci pokušavaju se osloniti na malo dostupnih podataka o razvoju rata koji blokira petinu svjetskih isporuka nafte i LNG-ja, ali i na dosadašnja iskustva poslovanja u takvim kriznim situacijama i procijeniti izglede za oporavak tržišta.
Tako se procjenjuje da će zapadnoeuropske zemlje nastojati zadržati pristup američkom LNG-ju, kako bi ispunile svoje ciljeve ponovnog punjenja skladišta prije sljedeće zime. No, unatoč ratu morale bi nadmašiti azijske zemlje u ponudi za taj LNG. U osnovi, nastavlja se konkurencija za neobveznu opskrbu LNG-jem iz atlantskog bazena, a to bi vjerojatno moglo potaknuti porast cijena i bez rata!
Eskalacija rata
S druge strane, Iran je na američko-izraelski napad odgovorio napadima na regionalna energetska nalazišta i postrojenja, a osobito na katarsko plinsko postrojenje Ras Laffan. Ono je prošle godine svijetu isporučilo 80 mil. t ili 109 mlrd. m3 LNG-ja, što čini 1/5 njegove globalne opskrbe. Katar je početkom ožujka obustavio proizvodnju LNG-ja, a i kasnije je u novim iranskim napadima pretrpio štetu za koju je tvrtka QatarEnergy navela da bi mogla negativno utjecati na proizvodnju LNG-ja u idućih pet godina.
Što je još značajnije za globalnu trgovinu, Iran je učinkovito blokirao Hormuški tjesnac, uski plovni put kroz koji tankerima prolazi 1/5 svjetske nafte i LNG-ja, uglavnom za azijsku potrošnju. Razvoj događaja doveo je do više nego udvostručavanja europskih cijena plina. To znači da je u skladištima plina, koja su već bila prilično ispražnjena nakon zime, situacija postala još kritičnija jer ih je teže popuniti usred rastućih cijena. Uobičajeno je da nakon zime i sezone grijanja cijena plina pada pa se ta situacija koristila za popunjavanje skladišta.
I tu su sada, samo četiri godine nakon što je ruska invazija na Ukrajinu izazvala energetsku krizu diljem Europe, s najnovijim sukobom na Bliskom istoku još jednom europskim kreatorima energetske politike otkrivena ograničenja oslanjanja na uvoz i skladištenje plina. Europa se okrenula uvozu LNG-ja, uglavnom iz SAD-a i Katara, nakon naglog smanjenja opskrbe prirodnim plinom iz Rusije, što je prije rata u Ukrajini činilo 40 - 45% uvoza plina u EU. Od tada je Europska komisija odlučila postupno ukinuti uvoz ruskih fosilnih goriva, s nadom da će uvesti više LNG-ja iz drugih izvora kako bi se popunila ta praznina.
Uloga skladišta plina
Zbog toga je nakon napada Rusije na Ukrajinu, EU svojim članicama nametnula obvezne ciljeve skladištenja plina prije zime. Prema trenutačnim europskim pravilima, skladišta bi trebala dosegnuti 90% kapaciteta u razdoblju 1. listopada - 1. prosinca. Prema podacima organizacije Gas Infrastructure Europe (GIE), na kraju ožujka skladišta su radila s manje od 30% kapaciteta, što je najniža razina od travnja 2022. godine.
U zemljama EU-a skladišta plina imaju ukupni radni kapacitet veći od 100 mlrd. m3, čime se osigurava 25 - 30% plina potrošenog tijekom zime. Ipak, s prosječnim europskim zalihama plina koje su u ožujku ove godine na višegodišnjim najnižim razinama za ovo doba godine, novi rat na Bliskom istoku potaknuo je političare i operatere skladišta da se potrude osigurati dovoljnu opskrbu plina prije iduće zime. Tako EK ponovno raspravlja o ciljevima punjenja skladišta plina nakon što je njezin povjerenik za energetiku pozvao članice EU-a na ublažavanje zahtjeva za skladištenjem i usvajanjem postupnijeg pristupa. Sada se članicama savjetuje da ciljeve punjenja skladišta s obaveznih 90% prije sljedeće zime smanje na 80%, kako bi se izbjegli veliki skokovi cijena uzrokovani uobičajenom pojačanom kupnjom plina potkraj ljeta radi zadovoljavanja tih visokih ciljeva.
Međutim, situacija je sada postala vrlo složena. Na kraju zime i zbog rata na Bliskom istoku, u terminskim ugovorima se trguje s ljetnim cijenama plina koje su na razinama višima od zimskih. Stoga sudionici na tržištu navode da nema ekonomskog smisla prisiljavati tvrtke da plaćaju premiju za skladištenje plina danas, da bi ga potom prodavale po nižoj cijeni tijekom zimske potražnje.
S druge strane, vodeće europske plinske organizacije i tvrtke kao što su Gas Storage Europe i Storengy navode se da propisivanje ciljeva punjenja plina u skladišta uvelike ovisi o pojedinačnoj zemlji. Drugim riječima, u EU-u postoji opći europski okvir, ali od zemlje do zemlje mogu postojati različita pravila. Prema tim stručnjacima, Europa još ima dosta vremena za punjenje skladišta plina prije sljedeće zime pa ne bi trebalo žuriti kako bi se omogućile povoljnije cijene. Uz to, EK smatra da se podzemna skladišta plina mogu napuniti do sljedeće zime bez potrebe za dodatnim mjerama fleksibilnosti. Skladišta su sada na oko 30% kapaciteta, što se u potpunosti uklapa u povijesni prosjek, uvjerava EK. Stoga EK ne vidi nikakav problem u smislu punjenja skladišta. Ipak, EU se mora prilagoditi novim izazovima koji slijede i razmišlja se o razvoju takvog okvira europskog energetskog sustava koji bi bio jednostavniji, agilniji i prikladniji za svijet i energetski sustav koji se mijenjaju. Da bi se to postiglo, EU će se morati osloniti i na postojeću energetsku infrastrukturu, uključujući skladištenje plina.
Slijedi li još gora energetska kriza?
Međutim, ima i drugačijih pogleda. Neki stručnjaci smatraju da eurocentrična perspektiva EK-a o energetskoj geopolitici čini u ovom trenutku većinu europskih strategija nakon 2022. godine beskorisnom. Oni predviđaju da će, ako se poremećaji prometa brodova kroz Hormuški tjesnac nastave, doći do nove energetske krize, mnogo gore od prethodne, s povećanom volatilnošću i rastućom politizacijom energije od svih dobavljača iz EU-a. Drugim riječima, što dulje treba da se sukob riješi, to će biti veći utjecaji na sigurnost opskrbe Europe plinom. Također, EU će teško zamijeniti katarski LNG uvozom iz drugih izvora. Naime, američki terminali za ukapljivanje LNG-ja rade punim kapacitetom, a drugi izvori moći će samo vrlo neznatno povećati svoj izvoz, slažu se brojni analitičari.
To će ostaviti traga i na zalihe plina jer bi se Europa mogla mučiti s punjenjem skladišta plina prije zime i vjerojatno će to biti prisiljena učiniti po puno višim cijenama. I dok EK navodi da je sadašnja razina u skladu s povijesnim prosjekom, podaci GIE-ja pokazuju da sadašnja razina skladištenja plina u EU-u, koja trenutačno iznosi 28%, što je zapravo oko 14 postotnih bodova manje od petogodišnjeg prosjeka. Situacija je još gora akose promatraju pojedinačni slučajevi. Primjerice, Njemačka je kao najveći korisnik plina u EU-u, imala zalihe na razini samo 21,8%, što je najniže za to doba godine, barem od 2011.
Analitičari konzultantske tvrtke Wood Mackenzie procijenili su da bi skladištenje plina u travnju moglo biti za 77% niže od razine od prije godinu dana zbog gubitka zaliha s Bliskog istoka. Uz to, hladni val potkraj ožujka doveo je do daljnjeg iscrpljivanja rezervi plina prije nego što je sezona ponovnog punjenja skladišta uopće započela.
Trenutačno nitko ne zna kako će i kada rat na Bliskom istoku završiti. Ako cijena plina ostane visoka, to će biti golemi problem za Europu. Na kraju ožujka Italija je zabilježila trogodišnji maksimum cijena od 157 EUR/(MW h), dok je Njemačka zabilježila najvišu godišnju cijenu od 100,50 EUR/(MW h), a Francuska premašila 100 EUR/(MW h). U nizu zemalja električna energija se proizvodi iz plina, a nitko si više ne može priuštiti tako visoke cijene energenata, slažu se brojni analitičari. Oni naglašavaju da ključni rizik čak i nije neposredna nestašica plina, već održivi pritisak na cijene ako tokovi LNG-ja ostanu ograničeni tijekom ljetne sezone punjenja skladišta. Neki očekuju da bi u tom slučaju i s pojačanom konkurencijom u natjecanju za raspoložive terete LNG-ja cijene plina mogle ponovno porasti prema 300 EUR/(MW h). To je već usporedivo s rekordno visokim iznosima od 345 EUR/(MW h) viđenima tijekom krize 2022. godine izazvane ratom u Ukrajini.
Kada se može očekivati oporavak?
O tome kakvi su izgledi za brzi oporavak tržišta LNG-ja dovoljno govori objava Qatar- Energyja o tome da je do sada u iranskim napadima stradalo najmanje 17% njezinih kapaciteta za izvoz LNG-ja. Uništene su dvije proizvodne linije za 12,8 mil. t godišnje proizvodnje i njihov će popravak trajati 3 - 5 godina. Zbog toga bi godišnja proizvodnja LNG-ja u Kataru mogla biti na razini oko 50,6 mil. t, što bi bila najniža razina od 2009. godine. Tvrtka Kpler stoga sada predviđa da bi ovogodišnja ukupna globalna proizvodnja LNGja bila 441 mil. t, što je 6% manje od njezine predratne prognoze.
To će vjerojatno imati značajan utjecaj na sposobnost istočnoazijskih i europskih zemalja da ponovno napune podzemna skladišta plina u zimi 2026./2027. i da uz to redovno uvoze LNG, zaključuju u Kpleru. Vjerojatno će se nastaviti preusmjeravanje tereta LNG-ja iz Europe u Aziju tijekom sezone obnavljanja zaliha. Ipak, moguće je da bi dodatna opskrba, koja bi trebala biti pokrenuta ovog ljeta iz novih projekata u SAD-u i Kongu, pomogla ublažiti dio pritiska na Europu. Međutim, iz Kplera upozoravaju da će europske velike energetske tvrtke, kao što su talijanske Edison i Eni i francuski EDF, najsnažnije osjetiti posljedice uništenja proizvodnih linija S4 i S6 u postrojenju QatarEnergyja, jer su imale dugoročne ugovore o otkupu LNG-ja s njih.
Kpler također upozorava da su se tržišni uvjeti za 2027. također značajno promijenili, između ostaloga i zbog mogućeg kašnjenja planiranog proširenja projekata LNG-ja u Kataru. Dugotrajna odsutnost katarskog LNG-ja navela bi Europu na povećavanje dobave plina plinovodima iz Norveške, Alžira, Libije i Azerbajdžana, uz pritisak određenih europskih zemalja za nastavljanjem isporuka ruskog prirodnog plina plinovodima, uz ukidanje zabrane uvoza za ruski LNG.
Plin za Europu ili za Aziju?
Dio analitičara smatra da su azijski kupci spremni nadmašiti Europu u natjecanju za američke terete LNG-ja u ljetnim mjesecima ove godine jer jači cjenovni signali i padajuće vozarine ponovno otvaraju mogućnosti upućivanja brodova prema pacifičkom bazenu. Na primjer, razlike u cijenama europskih i azijskih referentnih vrijednosti za plin upućuju na to da će atlantski tereti vjerojatno krenuti prema Aziji za isporuke između svibnja i srpnja, navode iz tvrtke Affinity.
U analitičkoj tvrtki Vortexa procjenjuju da je Kina, iako je bila ključni kupac LNG-ja iz Perzijskog zaljeva, bila dobro pozicionirana da prebrodi ovu krizu i da bi vjerojatno mogla izbjeći kupnju dodatnih količina LNG-ja s obzirom na svoju raznoliku opskrbu energijom. Ali, kako su naveli u Vortexi, kada tržište pokaže da Kina počinje preuzimati terete LNG-ja iz SAD-a, to će biti pravi signal da je otvorena bespoštedna tržišna utakmica. Ta bi promjena u većem preuzimanju atlantskih tereta u korist Azije bila posljedica njezine veće ovisnosti o LNG-ju iz zemalja Perzijskog zaljeva od Europe. Prošle godine gotovo 90% od 110 mlrd. m3 LNG-a iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su tranzitirali kroz Hormuški tjesnac otišlo je u Aziju, a preostalih 10% u Europu, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA). Međutim, što dulje taj ključni plovni put ostaje zatvoren, to će za Europu biti hitnije nadopuniti zalihe plina, slažu se analitičari.
Za EU je važno da utjecaj dugotrajnog rata na Bliskom istoku vjerojatno ne bi doveo do ponavljanja krize cijena energije iz 2022. godine. No, zapravo je ključno to da je u krizi prava opasnost upravo ovisnost EU-a o kupnji LNG-ja na spot-tržištu, upozoravaju energetski analitičari. Koliki će taj utjecaj biti, u konačnici ovisi o duljini sukoba. Europa je sada bila bolje pripremljena nego prije četiri godine: ima više energetske infrastrukture, diverzificiraniju opskrbu plinom i mnogo veći udio obnovljivih izvora. No, stručnjaci podsjećaju i da takva pripremljenost nije mogla ukloniti sve rizike koji se mogu pojaviti.
Iako Europa iz Katara, koji je sada prestao s isporukama plina zbog rata, nabavlja samo oko 4% LNG-ja, posljedice se već osjećaju nakon mjesec dana. Azijske zemlje se okreću spot-tržištu i sve snažnije se natječu s Europom za LNG. Analitičari procjenjuju da bi, ako se rat na Bliskom istoku nastavi, cijene plina mogle prijeći granicu od 100 EUR/(MW h), odnosno da bi se mogle kretati u rasponu 85 - 120 EUR/(MW h), s referentnim cijenama LNG-ja u Aziji koje bi dosegle gotovo 150 EUR/(MW h).
Ništa od ruskog plina
S druge strane, EK nastavlja s politikom zabrane uvoza ruskog plina u članice EU-a. Najavljeni propisi su stupili na snagu 1. travnja ove godine, a njima će se uvoz ruskog plina zaustaviti od jeseni 2027. Prema tim mjerama, kratkoročni ugovori o plinovodima na kraće od godinu dana zabranjeni su od 17. lipnja. Dugoročni ugovori bit će zabranjeni od 30. rujna 2027., iako se taj rok može produljiti do 1. studenoga 2027. godine, ovisno o tome jesu li ispunjeni nacionalni ciljevi skladištenja. Za uvoz ruskog LNG-ja, kratkoročni ugovori zabranjeni su od 25. travnja ove godine, dok će dugoročni ugovori biti zabranjeni od 1. siječnja 2027., u skladu sa sankcijama usvojenima u listopadu 2025. godine. Te je mjere EK odredio kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine.
To je odgovor i na činjenicu da ruski plin trenutačno polako pristiže u europske zemlje. Iako većina ruskog LNG-ja u zemlje EU-a dolazi iz proizvodnje na poluotoku Jamal, članice EU-a iz Jugoistočne Europe nastavljaju uvoziti plin i plinovodom Turski tok. No, kada je EK predložio zabranu tehničkih usluga za ruske tankere za LNG i ledolomce, Mađarska je to blokirala nakon obustave tranzita ruske nafte kroz naftovod Družba potkraj siječnja. Taj je naftovod opskrbljivao Mađarsku i Slovačku, koje su i dalje izuzete od sankcija EU-a na rusku naftu. Ukrajina se obvezala popraviti naftovod uz financijsku potporu EU-a, iako se to ne podudara s planovima EK-a o donošenju daljnjih mjera za trajno postupno ukidanje preostalog uvoza ruske nafte. Također, EK je planirao postupno ukinuti i uvoz ruskog nuklearnog goriva, iako je ta mjera odgođena i još nije poznato kada bi se ta odluka provela.
