Europske zemlje uložile su velika sredstva u proizvodne kapacitete danas povoljnih i raširenih obnovljivih izvora energije. No, istodobno to nisu u jednakoj mjeri pratili projekti nadogradnje i proširenja elektroenergetskih mreža. Kao rezultat toga, ističu stručnjaci, proizvodnja energije iz vjetroelektrana i sunčanih elektrana namjerno se smanjuje da se izbjegne preopterećenje mreža, rasipanje električne energije i porast troškova za potrošače.
Kako bi se taj problem riješio, Europska komisija razvija centralizirani plan za prekograničnu elektroenergetsku infrastrukturu i potiče usku suradnju operatora mreže i energetskih tvrtki kako bi se pokrenuli novi projekti. Dosadašnji nedostatak ulaganja u mrežu pridonio je visokim cijenama energije u Europi, koje su 2 - 3 puta više od onih u Kini ili Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo se na to tuže razne industrijske grane koje tvrde da im visoki računi za energiju smanjuju konkurentnost.
Stoga se očekuje da bi ta nova ulaganja u razvoj mreže mogla donijeti stvarnu dodanu vrijednost i snižavanje troškova za energiju u Europi. Prema službenoj procjeni kojom se vodi EK, ulaganje od 5 milijardi eura u mreže snizilo bi ukupne troškove elektroenergetskih sustava za 8 mlrd. eura. S druge strane, nedjelovanje bi moglo dovesti do toga da EU bude prisiljen smanjiti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora zbog ograničenja mreže u 2040. godini za 310 TW h. Za usporedbu, kako pokazuju službeni podaci, kućanstva u EU-u potrošila su 2023. godine 691 TW h električne energije.
Nadalje, EK će predložiti promjenu europskih propisa kako bi se vladama omogućilo izuzeće projekata za razvoj mreže od zahtjeva za procjenom utjecaja na okoliš. To uzrokuje duga kašnjenja u izradi i valorizaciji takvih procjena, što projekte može odgađati godinama. Tako mali projekti obnovljivih izvora i pohrane energije ubuduće više ne bi zahtijevali ekološke dozvole.
Planira se i skraćivanje rokova za odobravanje dozvola vezanih uz mrežu, uključujući i šestomjesečno ograničenje za nove punionice za električna vozila. Ako vlasti ne odgovore u zadanom roku, dozvole bi se automatski izdavale. Taj je potez osmišljen kako bi se smanjila višegodišnja kašnjenja u ostvarivanju takvih projekata u pojedinim zemljama EU-a. Naravno, bilo kakve planirane promjene zakona na razini EU-a zahtijevaju odobrenje i usvajanje u pojedinim zemljama.
Zagušenost europske energetske mreže
Svi ti potezi EK-a dolaze kao posljedica problema zagušenja elektroenergetske mreže u cijelom EU-u. Štoviše, stručnjaci konzultantske tvrtke Aurora Energy Research predviđaju da bi se volumen zagušenja do 2030. godine mogao udvostručiti, na 140 TW h jer širenje mrežne infrastrukture zaostaje za uvođenjem novih proizvodnih kapaciteta zelene energije. Sve se to događa u kontekstu rastuće potražnje za električnom energijom. Iako je činjenica da se mreže šire, proizvodni kapaciteti obnovljivih izvora rastu brže jer EU nastoji dekarbonizirati gospodarstvo. Stručnjaci Aurore tako predviđaju skok potražnje za 71% do 2050. godine u odnosu na trenutačne razine, što će biti potaknuto elektrifikacijom prometa i novim značajnim potrošačima poput podatkovnih centara.
Trenutačni volumen zagušenja iznosi ukupno 72 TW h, tako da bi njegovo udvostručenje do početka idućeg desetljeća bilo ekvivalentno godišnjoj potrošnji električne energije u Nizozemskoj, ističu stručnjaci Aurore. Oni procjenjuju da bi za suzbijanje tog problema trebala ulaganja u modernizaciju mreže na razini 81 - 124 mlrd. eura godišnje. Međutim, planirana potrošnja europskih operatora prijenosnih sustava je za oko 28% manja od tog iznosa. Stručnjaci ističu da bi EU morao učinkovito obnoviti mrežu unutar jedne generacije kako bi se do 2050. godine postigla neto nulta emisija.
Zagušenje mreže na godišnjoj razini EU stoji oko 9 mlrd. eura, navodi se u spomenutoj analizi Aurore. Ti su troškovi u prvoj polovici prošle godine samo u Njemačkoj dosegnuli 1,6 mrld. eura, u odnosu na nešto više od 1 mlrd. eura u istom razdoblju 2024. Radi se o troškovima operatora koji moraju plaćati proizvođačima za prilagodbu proizvodnje kako bi mreža ostala uravnotežena. Zbog toga se ističe kako hitno treba ubrzati širenje mreže da bi se pratila integracija obnovljivih izvora i održala pouzdanost sustava. Neuspjeh u tome mogao bi ugroziti klimatske ciljeve EU-a, upozoravaju spomenuti stručnjaci.
Važnost interkonekcija
Značajan dio problema leži u tome da su članice EU-a bile previše spore u jačanju povezanosti energetskih mreža, što dovodi do prekomjernih uskih grla, ocijenio je i europski povjerenik za energetiku i stanovanje Dan Jørgensen. Kao dobar primjer naveo je smanjenje isporuke energije iz vjetroelektrana iz Danske u Njemačku zbog nedovoljnog kapaciteta njemačke mreže. Stoga su njemački potrošači plaćali danskim vjetroenergetskim tvrtkama da im ne isporučuju energiju, što je EK ocijenio neracionalnim.
Poboljšana povezanost ključna je i za sprječavanje rizika od nestanka napajanja, za povećanje otpornosti mreže na utjecaj klimatskih promjena i za jačanje sigurnosti od prijetnji iz Rusije, bez obzira na to radi li se o fizičkim sabotažama ili kibernetičkim napadima. Krajnji cilj EK je sniziti troškove za energiju kako se bude primjenjivalo sve više obnovljivih izvora i troškove zbog spomenutih zagušenja. Zbog svega toga EK je sredinom prošlog prosinca predstavio paket mjera o mrežama koji bi trebao biti ključni korak prema modernizaciji i dekarbonizaciji europskog EES-a s manje uskih grla. Taj paket uključuje mjere za nadogradnju mreža, uklanjanje uskih grla, poticanje prekogranične trgovine i zaustavljanje ograničavanja viškova proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
Europska energetika taj je paket mjera pozdravila, ali i upozorila da i dalje postoje značajni nedostaci u vezi s upravljanjem, distribucijskim mrežama, tržištem i sigurnosti mreža. Na primjer, udruženje SolarPower Europe smatra da paket nije usmjerio pozornost na operatore distribucijskog sustava koji su ključni za brže uvođenje fleksibilnih rješenja poput odgovora na potražnju, za razliku od skupih nadogradnji mreže. Stručnjaci iz organizacije Regulatory Assistance Project (RAP) ističu pak da je paket koristan, ali da će troškove niskima održati samo poboljšano upravljanje i planiranje, a ne isključivo nova infrastruktura. U 'think tanku' Concito smatraju kako se čini da paket ne ispunjava pravila za poticanje prekograničnih tokova električne energije. Po njima, on osigurava planiranje i izdavanje dozvola potrebnih za bržu izgradnju, no potrebno je više kako bi se mreža u potpunosti iskoristila. Tako bi EK trebao donositi pravila tržišta električne energije kako bi ona mogla slobodno teći preko granica. Uz to, stručnjaci 'think tanka' Strategic Perspectives ističu da Europa ne može postići energetsku sigurnost bez istinski integriranih mreža, dok Europska inicijativa za energetsku sigurnost (EIES) naglašava ranjivosti sigurnosti mreže, posebice onih povezanih s rastućom prijetnjom kibernetičkih ili hibridnih napada i ovisnost o kritičnim komponentama inozemne proizvodnje poput transformatora i kabela. Stoga sigurnost europske mreže ovisi o tehnološkoj suverenosti. Po njima, paket o mrežama trebao bi promovirati kriterije 'proizvedeno u Europi' i diverzificirane nabave od saveznika kako bi se smanjila prisilna ovisnost i osigurale zalihe rezervnih dijelova spremne za krizu.
Moguća rješenja
Da se uklanjanje zagušenja i drugih problema boljim prekograničnim povezivanjem mreža ne može svesti samo na nove tehničke kapacitete i da su problemi vrlo složeni i povezani s financijskim rizicima, dokazuje analiza tvrtke Montel EnAppSys. Ta je analiza obuhvatila dosadašnje europske napore za usklađivanjem tržišta uravnotežavanja. Trenutačno je stanje takvo da europski ESS spaja desetke nacionalnih mreža u jedinstveni prekogranični okvir za rezerve i uravnotežavanje. Ideja je jednostavna: udružiti resurse kako bi se povećala konkurencija, snizili troškovi i poboljšala pouzdanost. Ipak, stvarnost je drugačija. Harmonizacija je donijela uštede i novu konkurenciju, ali pojačala volatilnost na nekim mjestima i otkrila neusklađenosti u izvedbi koje mogu uzrokovati vrlo značajne promjene cijena.
Sada europske operatore prijenosnih sustava preko granica povezuje nekoliko vodećih platformi. Među njima je Picasso kao platforma za brzi odgovor koja služi za međunarodnu koordinaciju automatizirane obnove frekvencije i stabilnog rada EES-a i optimira aktivacije automatske rezerve za obnovu frekvencije (aFRR) svakih nekoliko sekundi. Mari je inicijativa za ručno aktiviranje rezervi i često organizira prekogranične aukcije za ručno aktiviranu rezervu za obnovu frekvencije (mFRR). Terre je zaštitna mreža, tj. transeuropska burza zamjenskih rezervi. Bavila se sporijim zamjenskim rezervama i prelaskom na dugoročnije uravnoteženje prije nego što su promjene u oblikovanju tržišta smanjile njezinu ulogu. Alpaca je projektni partner, tj. sporazum o suradnji na raspodjeli međuzonskog kapaciteta i nabavi aFRR-a. To je novi projekt za zajedničku nabavu kapaciteta za aFRR među operatorima, a osmišljen je za izgradnju zajedničkih kapaciteta i snižavanje troškova. Tu je i suradnja FCR koja objedinjuje rezervu za ograničavanje frekvencije (primarna rezerva), tako da najbliži dostupni resurs može prvi djelovati. Sve te inicijative imaju za cilj omogućiti najjeftinijem dostupnom resursu bilo gdje u sustavu da odgovori na neravnotežu.
Analiza je pokazala prednosti integracije. Prema njoj, objedinjavanje rezervi smanjuje redundantne aktivacije i izbjegava plaćanje dvjema zemljama da reagiraju na isti problem. Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) i operatori navode da postoje mjerljivi dobici za društvo, uključujući manje nepotrebnih aktivacija, niže prosječne troškove uravnoteženja i veći prostor za ulazak novih pružatelja usluga. Nadalje, usklađeni proizvodi također olakšavaju prekograničnu ponudu usluga, uključujući baterijske spremnike energije, agregatore potražnje i obnovljive izvore, povećavajući konkurenciju i inovacije.
Tržišne poteškoće
Poteškoće nastaju kada se zajedničkoj platformi pridruži neko malo ili specifično tržište, dok pravila nisu potpuno usklađena. Tada ponašanje cijena energije može postati ekstremno. Na primjer, kada se Italija pridružila Picassu, otkrila je neusklađenost u lokalnim pravilima i logici redoslijeda zasluga. Talijansko uravnoteženje ranije je funkcioniralo s asimetričnim redoslijedom zasluga, a to se nije jasno prevodilo u paneuropsku platformu 'plaćanje po odobrenju'. Rezultat su bile snažne oscilacije (od vrlo visokih pozitivnih cijena do duboko negativnih u roku od nekoliko minuta), što je uplašilo trgovce i prisililo Italiju na obustavu sudjelovanja dok se ne razviju primjerena rješenja.
Drugi slučaj neusklađenosti pravila i realnosti dogodio se u Danskoj, kod rizika povezivanja malih zona u veliki redoslijed zasluga. Prošle je godine umjereni nedostatak aFRR-a u istočnoj Danskoj pokrenuo je klirinške aukcije po cijeni od nekoliko tisuća eura po MW h u kratkom vremenu. Budući da Picasso postavlja jedinstvenu prekograničnu graničnu cijenu, ta je lokalna oskudica u Danskoj postala regionalni cjenovni događaj koji je značajno utjecao na tržište. Male zone s malim brojem ponuda stoga mogu izvoziti volatilnost preko granica kada nastupi oskudica.
Poljska i baltičke zemlje također ilustriraju povezani problem. Ograničeni prekogranični kapacitet ili asimetrične veze mogu prisiliti zemlju da se za rezerve osloni na manje susjedno tržište, poput Češke. Ako je energetsko tržište tog susjeda dovoljno malo, a redoslijed po vrijednosti strm, razmjerno skroman poljski uvoz može progutati sav češki kapacitet i dovesti do ekstremnog porasta cijena. U baltičkim zemljama su izolirana tržišta već zabilježila dramatične promjene cijena uzrokovane nekolicinom sudionika na tržištu. To je problem koji integracija nastoji riješiti, ali to će biti moguće samo ako su kapacitet i konkurencija dovoljni.
Operativni i podatkovni problemi također su poticali volatilnost cijena. Nedavna softverska pogreška u sustavima operatora prijenosnih sustava gurnula je netočne ponude u Picassov algoritam, iskrivljujući cijene poravnanja kod operatora i uzrokujući čudne lokalne učinke. Mjesec dana kasnije jedan od operatora odlučio je ne koristiti takve, pogrešne cijene za izračun cijena uravnoteženja. Takvi incidenti štete povjerenju i naglašavaju potrebu za primjerenijim upravljanjem informacijskim tehnološkim rješenjima i podacima, ali i jasnim procedurama kada stvari krenu po zlu.
Nadalje, stručnjaci navode da ima još nekoliko razloga zašto integracija može stvoriti kratkoročne probleme. Na primjer, kapacitet interkonekcija dodjeljuje se prvenstveno 'dan unaprijed' i unutardnevnim tržištima. Platforme za uravnoteženje mogu koristiti samo preostali kapacitet. Kada je prekogranični kapacitet ograničen, zona može biti izložena lokalnoj oskudici čak i ako susjedi imaju viškove. Nadalje, usklađene platforme izlažu lokalne ponude širem redoslijedu vrijednosti. Dakle, visoke ponude malog tržišta mogu postati regionalna granična cijena. Stoga poveznice mreža, ako ne postoje dovoljne rezerve u prijenosu i trgovanju, mogu ne samo apsorbirati tržišne šokove, već ih i prenositi!
Zaključno
Stručnjaci podsjećaju da bi regulatori trebali slijediti tri paralelna puta. Prvo, trebali bi ispraviti neusklađenosti u tržišnim pravilima kako pridruživanje platformama ne bi na neželjen način utjecalo na poticaje. Drugo, trebali bi uskladiti politike rada uključenih operatora jer su neki od njih konzervativniji u pogledu oslobađanja prekograničnih kapaciteta na tržište. Treće i možda najvažnije, oni bi trebali zahtijevati veću transparentnost i kvalitetu podataka od operatora. I naravno, procjenjuje se da će dodatni dalekovodi također pomoći, baš kao i rješavanje uskih grla u mreži koja rezultiraju zagušenjem.
Čini se da bi ova godina za te probleme mogla biti odlučujuća. Ako operatori i regulatori uspiju dodatno uskladiti pravila, ojačati kapacitete i poboljšati podatke, integracija bi trebala ispuniti obećano. Dok se to ne dogodi, svi sudionici bi trebali očekivati povremene turbulencije dok EU podešava svoju veliku mrežu uravnoteženja.
