Desetljeća lošeg upravljanja vodnim resursima širom svijeta i njihovo podcjenjivanje značajno su ugrozili slatkovodne i kopnene ekosustave i doveli do golemog onečišćenja voda. Na to je na početku izvješća pod nazivom ‘Gospodarstvo vode: vrednovanje hidrološkog ciklusa kao globalnog općeg dobra’ nedavno upozorilo Globalno povjerenstvo za gospodarstvo vode (GCEW), neovisna međunarodna organizacija čiji je cilj očuvanje vodnih resursa u svijetu. Naime, više nije moguće računati na zajamčenu dostupnost vode za piće u budućnosti. Najbolji dokaz za to je činjenica da više od 1000 djece mlađe od pet godina svaki dan umire od bolesti uzrokovanih neodgovarajućim pitkom vodom i nezadovoljavajućim sanitarnim uvjetima, ali i da žene i djevojčice širom svijeta u prosjeku provode 200 milijuna sati prikupljajući i prenoseći vodu za piće. Istodobno, prehrambeni sustavi širom svijeta ostaju bez pitke vode, a gradovi tonu kako se vodonosnici ispod njih prazne.
U osnovi, razlog svemu tome je nevjerojatno opterećenje kojem je izložen hidrološki ciklus, a iz toga slijede sve teže posljedice za zajednice i zemlje širom svijeta. Politika, znanost i gospodarstvo previdjele su važnost resursa pitke vode, odnosno ‘zelene’ vode za tlo i biljni svijet, a to je ona koja kruži atmosferom i stvara oko polovice padalina nad kopnenim površinama na svijetu.
Degradacija slatkovodnih ekosustava, što uključuje i gubitak vlage u tlu, unatoč tome što i nju uzrokuju klimatske promjene postala je glavni pokretač i njih i gubitka bioraznolikosti. Rezultat toga su sve češće i teže suše, poplave, toplinski valovi i šumski požari širom svijeta. Tome treba dodati i sve češće nestašice vode, što može imati teške posljedice na zdravlje ljudi.
Gospodarstvo vode
Gotovo 3 milijarde ljudi i više od polovice svjetske proizvodnje hrane danas se nalazi u područjima u kojima je predviđeno smanjivanje ukupnih zaliha vode. Stoga je za suočavanje s tim izazovima potrebno smjelije i integriranije razmišljanje i preoblikovanje političkih okvira. U skladu s time, GCEW poziva na novo gospodarstvo vode.
To je gospodarstvo koje prepoznaje hidrološki ciklus kao globalno opće dobro. Ono ujedno znači razumijevanje da taj ciklus povezuje zemlje i područja svijeta vodom koja se može vidjeti, ali i tokovima atmosferske vlage. To također znači i da je hidrološki ciklus itekako povezan s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti i da tu postoji jasna međuovisnost, što utječe na gotovo sve ciljeve održivog razvoja koje su postavili Ujedinjeni narodi.
Gospodarstvo vode također podrazumijeva promjene u upravljanju vodama na svim razinama: od lokalne, preko riječnih slivova, do globalne razine. Ono će time biti učinkovitije čime će se omogućiti pristup vodi, ostvariti pravednost za sve i očuvati Zemljini ekosustavi. Uz to, gospodarstvo vode objedinjuje temeljne ekonomske koncepte i alate kako bi se voda ispravno vrednovala i odražavala njezina rijetkost i višestruke koristi koje pruža kao najdragocjeniji Zemljin resurs.
Gospodarstvo vode se bavi i eksternalijama koje su uzrokovane zlouporabom i onečišćenjem vode, ali se s njihovog naknadnog rješavanja usmjerava na oblikovanje svjetskog gospodarstva tako da se voda od samog početka koristi učinkovito, pravedno i održivo.
Gospodarstvo vode je i ono koje potiče inovacije, izgradnju kapaciteta i ulaganja, pri čemu se oni vrednuju ne samo u smislu kratkoročnih troškova i koristi, već i s obzirom na to kako se njima mogu ostvariti dugoročne koristi za cijelo gospodarstvo i time povećati učinkovitost, a sve to zahvaljujući učenju, primjeni ekonomije opsega i snižavanju troškova.
Konačno, gospodarstvo vode prepoznaje da su troškovi proizašli iz svih tih djelovanja vrlo mali u usporedbi sa štetom koju će daljnje nedjelovanje nanijeti gospodarstvu i cijelom čovječanstvu.
PREPORUKE
Kako bi se hidrološki ciklus ponovno doveo u ravnotežu, zajamčila sigurnost hrane, osiguralo ljudsko dostojanstvo i očuvao Zemljin ekosustav, GCEW je pripremio niz preporuka za vrednovanje i upravljanje vodom. U osnovi svih tih preporuka je potreba da pravda i jednakost budu ključna načela u ostvarivanju učinkovitijeg, dinamičnijeg i održivijeg upravljanja vodom, a ne samo njegov dodatak.
Hidrološki ciklus kao opće dobro
Hidrološkim ciklusom treba upravljati kao globalnim općim dobrom, pri čemu valja u obzir uzeti međuovisnost tokova ‘plave’ i ‘zelene’ vode. To također podrazumijeva produbljivanje razumijevanja povezanosti kriza s vodom, klimatskih promjena i gubitka prirodnog kapitala na Zemlji, ali i kako voda prožima svih 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja.
Najmanje potrebne količine vode za dostojanstven život
Nužno je prepoznati najmanje količine vode koje su potrebne za dostojanstven život. Spomenuto izvješće kao prijedlog za daljnje rasprave ponudilo je količinu od 4,0 l/d po osobi. Uz to, pri uspostavi novih vodoopskrbnih sustava ponajprije treba biti usmjeren na one koji su do tada bili zapostavljeni.
Vrednovanje vode kao najdragocjenijeg resursa na Zemlji
Voda bi se morala cijeniti kao najdragocjeniji resurs na Zemlji, čime bi se naglasila njezina rijetkost, osiguralo njezino učinkovito i pravedno korištenje i očuvala njezina ključna uloga u održavanju svih ostalih prirodnih ekosustava.
U skladu s time, njezina bi cijena morala biti određena na odgovarajući način, kako bi se potaknulo njezino očuvanje, a osobito kod najvećih potrošača. Današnji golemi poticaji koji doprinose prekomjernoj potrošnji vode, a time i degradaciji okoliša u mnogim bi se područjima trebali preusmjeriti prema rješenjima za smanjivanje njezine potrošnje, u zaštitu i obnovu slatkovodnih ekosustava i u osiguravanje pristupa čistoj vodi, osobito za ranjive zajednice.
Pri tome u obzir treba uzeti utjecaje industrijskog, državnog i globalnog razvoja na resurse ‘plave’ i ‘zelene’ vode. Također treba sustavno ugrađivati vrijednost ‘zelene’ vode u odluke o korištenju zemljišta kako bi se bolje zaštitila žarišta evapotranspiracije kao što su šume, močvare i riječni slivovi. Mjerenjem koristi od ‘zelene’ vode, uključujući i one dodatne, mogle bi se ostvariti sheme plaćanja za usluge ekosustava.
Oblikovanje tržišta
Tržišta treba oblikovati tako da se potakne val inovacija koje su usmjerene na rješenja, izgradnju kapaciteta i ulaganja u cijelom vodenom ciklusu, uključujući ‘plavu’ i ‘zelenu’ vodu, a sve to s ciljem radikalne promjene načina potrošnje vode, opskrbe vodom i njezinog očuvanja. Ta ulaganja trebala bi se procjenjivati ne s obzirom na kratkoročne troškove i koristi, već s obzirom na to kako se njima mogu potaknuti dinamične i dugoročne ekonomske i društvene koristi.
Stvaranje partnerstva
Važno je stvoriti partnerstva svih sudionika, od lokalnih do globalnih, oko pet misija koje se bave najvažnijim i međusobno povezanim izazovima globalne krize vode, ali i poticati inovacije u politikama, institucijama i tehnologijama. Tih pet misija su:
• pokretanje revolucije u prehrambenim sustavima kako bi se poboljšala učinkovitost primjene vode u poljoprivredi i istodobno zadovoljile potrebe rastućeg stanovništva za hranom
• očuvanje i obnova prirodnih staništa koja su ključna za zaštitu ‘zelene’ vode
• uspostava kružnog gospodarstva vode, uključujući promjene u industrijskim procesima
• omogućavanje ere čiste energije i umjetne inteligencije (AI) s mnogo manjom intenzivnošću vode
• zaštita svakog djeteta od nesigurne vode do 2030. godine, osiguravanjem pouzdane opskrbe pitkom vodom i odgovarajućih sanitarnih uvjeta za zajednice.
Suživot javnog i privatnog
Bitan je i suživot, odnosno svojevrsna simbioza javnog i privatnog sektora kako bi se od početka osigurala učinkovita, pravedna i ekološki održiva uporaba vode.
U skladu s time, u ugovore i imovinska prava trebaju biti uključeni uvjeti za osiguravanje visokih standarda učinkovitosti potrošnje vode i zaštite okoliša, uključujući korporacijsku odgovornost za programe očuvanja slivova i vodnih bazena. Vlade bi također trebale pružiti sigurnost investitorima time što će stvoriti jasan i dosljedan zakonodavni i politički okvir, uključujući realistične prilagodbe poreza i svih drugih nameta.
Zajedničko donošenje odluka i razrada ugovora komunalnim bi tvrtkama mogli pomoći u usmjeravanju privatnog sektora na stvaranje javne vrijednosti uz odgovarajuću podjelu rizika i nagrada. Takva bi partnerstva trebala biti usmjerena na rezultate s obzirom na pogonsku učinkovitost i dugoročnu otpornost sustava.
Povećanje iznosa, kvalitete i pouzdanosti financiranja
U svakom području djelovanja mora se povećati iznos, kvaliteta i pouzdanost financiranja vode.
U državnim bi proračunima trebalo preispitati prioritete ulaganja u vodu i prenamijeniti današnje ekološki štetne poticaje čija se vrijednost procjenjuje na više od 700 milijardi američkih dolara godišnje i to samo u poljoprivredu, vodoopskrbu i odvodnju. Diskontne stope koje se koriste za procjenu ulaganja u vodnu infrastrukturu i očuvanje ekosustava trebale bi uzeti u obzir njihove dugoročne (uključujući međugeneracijske) društvene, ekonomske i ekološke koristi.
Nacionalne, regionalne i multilateralne razvojne financijske ustanove (DFI) moraju se preusmjeriti kako bi se osiguralo pojačano financiranje i povećalo privatno financiranje, uključujući kvalitetnije financiranje projekata vodne infrastrukture.
Također će trebati uspostaviti partnerstva koja uključuju razvojne financijske ustanove i državna tijela, kako bi se izgradili kapaciteti i povećala ulaganja u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom.
Za to postoji velik neiskorišteni potencijal, primjerice kada se radi o koncesijskom financiranju ili podjeli rizika, za objedinjavanje projekata u različitim područjima. Za stvaranje poticajnog okruženja za financiranje ključno je pripremiti niz prihvatljivih projekata koji su prihvatljivi bankama i u skladu su s holističkim programskim pristupima i razvojnim strategijama pojedine zemlje.
Podaci kao temelj djelovanja
Podaci bi morali biti osnova za djelovanje vlada, tvrtki i zajednica. U skladu s time, treba raditi na novoj globalnoj infrastrukturi podataka o vodi, odnosno na izgradnji i jačanju kapaciteta za prikupljanje podataka o ‘plavoj’ i ‘zelenoj’ vodi na svakoj razini vodnog ciklusa, od lokalne, preko riječnih slivova, do globalne. Pri tome treba uključivati lokalno i izvorno znanje i težiti interoperabilnosti izvještavanja o podacima.
Treba povećati i napore za uspostavu tržišno utemeljenih objava korporacijskih vodnih otisaka i ubrzati rad na zakonodavnom okviru za obvezno izvješćivanje, kako bi se poslovanje usmjerilo prema održivim vodnim praksama. Cilj mora biti jasna vidljivost dvostruke materijalnosti vodnih rizika koji proizlaze iz poslovanja tvrtki, što uključuje i njihove vlastite ranjivosti i utjecaje njihovog poslovanja na ‘plave’ i ‘zelene’ vodne resurse. Pri tome se preporučuje da se objavljivanje informacija o vodi ugrađuje u planove ugljične tranzicije i da bude sastavni dio izvješća o održivosti.
Također se moraju razviti načini vrednovanja vode kao prirodnog kapitala kako bi se omogućilo odgovorno upravljanje slatkovodnim ekosustavima, što znači da vladama vladama i svim sudionicima treba omogućiti procjenu troškova i koristi povezanih s promjenama u načinu korištenja zemljišta.
Globalno upravljanje vodom
Nužno je uspostaviti globalno upravljanje vodama, čime će se ono vrednovati kao organizacijsko načelo i prepoznati kao lokalni i globalni problem, ali i shvatiti da je hidrološki ciklus koji obuhvaća ‘plavu’ i ‘zelenu’ vodu zajednički i sustavni izazov.
Krajnji cilj trebalo bi biti uspostavljanje Globalnog sporazuma o vodi kojim će se postaviti jasni i mjerljivi ciljevi za uravnotežavanje hidrološkog ciklusa i zaštitu svjetskih vodnih resursa čime bi se, kada je riječ o vodi, ostvarila održiva i pravedna budućnost. Za postizanje takvog Sporazuma potreban je pristup s više sudionika koji osigurava jasan akcijski plan, institucionalne inovacije i izgradnju kapaciteta.
Pet ranije spomenutih misija pružaju početni okvir za razvoj javno-privatnih partnerstva, u kojima sudjeluju i pojedinci, uz oslonac na stručnost i uključivanje svih područja i mišljenja, što znači i lokalnih zajednica, žena i mladih.
Konačno, voda i njezine vrijednosti s jasnim ciljevima moraju biti ugrađene u svaki međunarodni sporazum, uključujući one o klimi, bioraznolikosti, močvarama i dezertifikaciji i sve sporazume UN-a.
