Iako je posljednjih nekoliko godina, barem u tzv. razvijenom dijelu svijeta ili tzv. zemljama Zapada učinjeno mnogo na uvođenju obnovljivih izvora energije, energetskoj učinkovitosti i općenitom smanjenju potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova, globalni podaci pokazuju nešto sasvim drugo. Potrošnja fosilnih goriva, ugljena i nafte, a osobito prirodnog plina u stalnom je porastu.
Kina - predvodnik svjetske industrije, ali i emisija
Kada bi Kina bila lik u nekoj od filmskih superjunačkih franšiza, ali s temom zaštite okoliša, onda bi svakako bila superzlikovac. Naime, Kina je najveći svjetski potrošač fosilnih goriva i godišnje troši više od 140 EJ ugljena, nafte i plina. Dakako, to automatski znači da je Kina najveći svjetski uzročnik emisija stakleničkih plinova.
No, umjesto da se stručnjaci i javnost na Zapadu zgražaju nad golemom kineskom potrošnjom fosilnih goriva i još većim emisijama, možda je bolje da se malo zamisle o njihovim razlozima. Naime, veliku kinesku potrošnju energije ne uzrokuje samo brojno stanovništvu i njegov rastući životni standard (tim više što je Kinu po broju stanovnika nedavno pretekla Indija), već i golema industrijska proizvodnja koja ponajviše služi zadovoljavaju neprestano rastuće potražnje u svijetu, a osobito na tom istom Zapadu.
Pojednostavljeno rečeno, to znači da što manje proizvoda s Temua bude stizalo u Europu, to će Kina trebati manje energije i samim time će proizvoditi manje emisija.
Plin u SAD-u zamjenjuje ugljen
Na drugom mjestu po potrošnji energije u svijetu nalaze se Sjedinjene Američke Države, čija je potrošnja fosilnih goriva nešto malo veća od polovice one u Kini i iznosi 76 EJ.
No, da se proizvodnja razne robe nastavila u SAD-u umjesto da se protekla tri desetljeća postupno premještala u Kinu, redoslijed te dvije zemlje na ljestvici najvećih ‘fosildžija’ vjerojano bi bio obrnut. Uostalom, čak 59% robe koja se danas na američkom tržištu prodaje pod američkim markama zapravo je proizvedeno u Kini.
S druge strane, SAD i dalje troši nevjerojatne količine energije i energenata i to ne u industriji (kao Kina), već u prometu i zgradarstvu: od predimenzioniranih automobila i kamiona, preko uglavnom neelektrificirane željezničke mreže, do klimatizacije koja neprestano radi (doduše, treba reći da je u mnogim dijelovima SAD-a klima takva da život bez neprestanog rada uređaja za klimatizaciju jednostavno nije moguć).
Iako je činjenica je da se američka potrošnja ugljena u proizvodnji električne energije u posljednjih nekoliko godina smanjuje, ona se u pravilu ne zamjenjuje obnovljivim izvorima, već prirodnim plinom kojeg u SAD-u ima u izobilju (s druge strane, Kina vlastitog ugljena ima, ali plina baš i ne).
Indijske emisije rastu, baš kao i njezino gospodarstvo
Na trećem mjestu ljestvice zemalja svijeta po potrošnji fosilnih goriva nalazi se Indija. Njezina je potrošnja ugljena, nafte i plina u 2023. godini iznosila 35 EJ ili nešto manje od polovice američke. No, dok kineska i američka potrošnja fosilnih goriva, a samim time i emisije više ne rastu po stopama kao nekada, što treba zahvaliti sve većoj primjeni obnovljivih izvora, ali i raznih mjera za smanjivanje potrošnje energije, indijska potrošnja i emisije svake godine rastu po sve većim stopama.
Što je s ostatkom svijeta?
U prvih 12 najvećih svjetskih potrošača fosilnih goriva nalaze se mahom visokoindustrijalizirane zemlje ‘Zapada’, a glavne iznimke su veliki bliskoistočni proizvođači nafte i plina: Saudijska Arabija i Iran.
S druge strane, treba reći da potrošnja fosilnih goriva u Europi, baš kao u SAD-u, u proteklih nekoliko desetljeća nije smanjena samo zbog sve strožih mjera energetske
učinkovitosti i povećanja primjene obnovljivih izvora, već i zbog ranije spomenute činjenice da je velik dio proizvodnje razne robe preseljen u Kinu.
Dakle, najveća ironija je optuživati Kinu da je najveći svjetski uzročnik globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, a onda odmah otići na internet i naručiti najnoviji mobitel, tenisice ili majicu.
Potrošnji fosilnih goriva ne nazire se kraj
Podaci ne lažu: fosilna goriva u svijetu svakoga se dana sve više koriste i tome se ne vidi skori kraj. Čak i ako neka zemlja, u pravilu ‘visokorazvijena’ ili ‘Zapadna’, napravi pomak u okretanju prema obnovljivim izvorima i/ili smanjenju potrošnje energije, to se odmah namiri još većom potrošnjom i, posljedično tome, emisijama u nekoj od azijskih zemalja. To ne mora nužno podrazumijevati Kinu ili Indiju - u zemljama Jugoistočne Azije sve se više grade tvornice u kojima se roba može proizvesti još jeftinije nego u Kini.
Što to znači za potrošnju energije i za okoliš, vjerojatno je svakome jasno.
