Kako je HOPS ostao bez potrebnog povećanja mrežarine

Od početka ove godine osim mrežarine na distribuciji HEP ODS-a porasla je i ona na elektroenergetskoj mreži operatora prijenosnog sustava HOPS-a, također za 12 %, linearno za sve kupce. Dovest će to do rasta cijena električne energije, a taj prihod jedan je od načina financiranja održavanja i izgradnje mreže. U toj uvijek aktualnoj temi zanimljiva je pozadina odluke Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) koja je o tome odlučivala u prosincu, uvijek uz 'svevideće oko' MINGOR-a.

Naime, Vlada RH je Uredbom o sprječavanju poremećaja na tržištu energije odredila da za 2025. godinu HOPS i HEP-ODS mogu podnijeti zahtjev HERA-i za povećanjem iznosa tarifnih stavki do najviše 12 %.

Time je Vlada HERA-i olakšala posao jer bi HERA teško obrazložila odbijanje potrebnog povećanja mrežarine koje bi bilo veće od 12 %. Ono je nužno je za pokrivanje operativnih i investicijskih planova tvrtke koja je ključna za proklamirano ubrzanje priključenja novih obnovljivih izvora energije. Naime, od HERA-e nismo dobili pojašnjenja odluka oko mrežarine, ali s njihovog je weba vidljivo da je HOPS-u inicijalni zahtjev za povećanjem utemeljen na HERA-inoj Metodologiji – djelomično odbijen, zato smo malo istražili pozadinu.

Zakon o tržištu električne energije iz 2021. u čl. 46 propisao je da proizvođač električne energije koji ima dozvolu za proizvodnju električne energije dužan plaćati tarifu za korištenje mreže za energiju koju predaje u prijenosnu odnosno distribucijsku mrežu sukladno metodologijama za određivanje iznosa tarifnih stavki za mrežarinu. Bila je to velika novost. U Metodologiju HERA-e je preneseno da ODS i HOPS moraju predložiti i iznos mrežarine za proizvođače na svojoj mreži (tzv. G tarifa).  HEP ODS to iz nekog razloga nije tražio, niti je svoj zahtjev dopunio kako bi Agencija mogla jednako postupati prema svim proizvođačima. Pošto se sve više govori o potrebama prijenosne mreže koju ne prate prihodi od mrežarine, ne čudi hrabri potez HOPS-a.

 

G-tarifa kao prihod koji ODS neće a HOPS ga ne može dobiti

 

Naime, HOPS je HERA-i za 2025. predložio mrežarinu za proizvođače u iznosu od 0,125 € po kW postignute vršne snage. Procjena je da bi G-tarifom HOPS uprihodio 5 milijuna eura ili oko 0,5 € po MWh isporučenom u prijenosnu mrežu.

Procjenjuje se da takvo opterećenje za proizvođače ne bi bilo naročito visoko. Primjerice, vjetroelektrane su od HROTE-a u 2023. godini dobile prosječno 130 €/MWh tako da u tome iznosu 0,5 €/MWh predstavlja 'kap u moru'. Situacije nije puno lošija ni na tržištu gdje cijena dugoročnog baznog proizvoda na HUDEX-u ide ispod 100 €/MWh, dakle ni za HEP Proizvodnju i one koji više nisu u sustavu poticaja opterećenje G tarife ne bi bilo veliko. Za usporedbu, potrošači su za prijenosnu mrežu u 2023. platili u prosjeku 12 €/MWh.

 

 

HOPS je godinama podinvestiran, sporom pripremom investicija ali i politikom od 2019., kada je u mandatu ministara Tomislava Ćorića došlo do velikog smanjivanja mrežarina HEP ODS-u i ponešto HOPS-u kako bi amortizirao rast cijena poduzetništvu. U međuvremenu, mrežarine su rasle, ali nedovoljno, posebno kad je riječ o HOPS-u koji je defacto postao brana realizaciji velikih OIE projekata koji bi s juga energiju trebali prevesti na sjever gdje je veća potrošnja. Već duže od dvije godine čeka se HERA-ina odluka o cijeni priključka novih elektrana. Prisjetimo se da novi proizvođači izvan HEP-a gotovo da i nisu doprinijeli plaćanjem priključka na mrežu, jer su u prosjeku platili za mrežu samo 9 €/kW. Kako se čini, problem će se perpetuirati a mogao bi biti ublažen donošenjem pravičnih naknada za priključenje.

 

„Rast mrežarina od 12% nije dovoljan za pokrivanje naših operativnih i kapitalnih troškova koji bi trebali, ovisno o planovima i dinamici ulaganja u projekte, iznositi više od 30 posto“, rečeno nam je u HOPS-u. Tim gore jest veliki višegodišnji prijepor oko toga koliko povećati naknadu za priključenje, koja je jedan od stupova financiranja OPS-a, oko čega se HERA lomi pod pritiscima i kritikama.

 

Za pretpostaviti je da je HOPS tražio G-tarifu iz nužde. Naime, time se može zamjeriti proizvođačima priključenima na prijenosnu mrežu izvan HEP-a, dok prihodi od HEP-Proizvodnje ostaju unutar kuće.

Krijući se iza odluke Vlade o dvanaest postotnom rastu mrežarina HERA može pravdati zašto bi povećavala mrežarinu za potrošače iznad onoga što traže HOPS i HEP-ODS. Međutim, uredbom nisu stavljene izvan snage odredbe HERA-inih Metodologija niti je stavljen okvir na HERA-ine mogućnosti.

Odluka Vlade bi moglo značiti da je operatorima zabranjeno da traže povećanje veće od 12 %, ali da ujedno HERA-i nije zabranjeno da odredi povećanje mrežarine veće od 12 % vođena vlastitim nahođenjem, jer regulator bi trebao biti neovisan o energetskim subjektima i državnim tijelima. Pitanje je tu i pravnog tumačenja, koje je poslovično elastično.

 

Planovi razvoja koji se ne usvajaju

 

Problem postupanja države i Agencije prema HOPS-u je širi, jer već koju godinu ne uspijevaju dobiti suglasnost na svoje razvojne planove, što bi se kumulativno moglo pokazati problematičnim. Ta je tvrtka je u prosincu 2024. dostavila Ministarstvu gospodarstva na suglasnost i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji na odobrenje prijedlog “Desetogodišnjeg plana razvoja prijenosne mreže 2025. - 2034. s detaljnom razradom za početno trogodišnje i jednogodišnje razdoblje”.

Za prethodne planove za razdoblja 2023.-2032. i 2024.-2033. HOPS je prijedloge navedenih planova dostavio nadležnom ministarstvu na suglasnost i regulatoru na odobrenje. „Do današnjeg dana nije dobiven odgovor nadležnog ministarstva i posljedično nije dobiveno odobrenje regulatorne agencije na navedene Planove.“, rekli su nam u HOPS-u čiji posljednji odobreni plan poslovanja datira iz 2021. Vrijeme je resurs koji je neobnovljiv, administracija toga obično nije svjesna.

 

Pitanje HOPS-a i financiranja potrebnog investicijskog ciklusa – koji bi trebao podržavati nove investicije u OIE - premetnulo se u pravi 'vrući krumpir' koji nitko u državi, pa ni očigledno vrlo slab regulator, ne želi uzeti u ruke. Tu možda treba podsjetiti da je HOPS u međuvremenu preregistriran u dioničko društvo, ali je ostao u sastavu HEP-a.

Krene li se postavljati više pitanja oko očigledne podinvestiranosti tvrtke, to bi moglo voditi i njezinoj dokapitalizaciji, odnosno ulasku privatnog kapitala u tvrtku koja još uvijek ima od države reguliranu tarifu. To mogu biti mirovinski fondovi - što bi vjerojatno bilo najmanje zlo - ali i drugi investitori koji bi jedva dočekali plasirati novac u infrastrukturu. S vremenom bi rasli pritisci da tako djelomično privatizirana tvrtka sama formira tarife, kako to npr. već radi Janaf sa svojim transportnim tarifama. A to otvara Pandorinu kutiju. HEP je ostao jedna od rijetkih vertikalno integriranih elektroprivreda u Europi, s brojnim prednostima i treba se nadati da ovakvo zanemarivanje njegove budućnosti neće skoro doći na naplatu.